| Chapter 14 |
1 | U ono vrijeme doču Herod tetrarh za Isusa |
2 | pa reče svojim slugama: "To je Ivan Krstitelj! On uskrsnu od mrtvih i zato čudesne sile djeluju u njemu." |
3 | Herod doista bijae uhitio Ivana te ga svezana bacio u tamnicu zbog Herodijade, ene brata svoga Filipa. |
4 | Jer Ivan mu govorae: "Ne smije je imati!" |
5 | Htjede ga ubiti, ali se bojao naroda jer su ga smatrali prorokom. |
6 | Na Herodov rođendan zaplesa kći Herodijadina pred svima i svidje se Herodu. |
7 | Zato se zakle dati joj to god zaite. |
8 | A ona nagovorena od matere: "Daj mi, reče, ovdje na pladnju glavu Ivana Krstitelja." |
9 | Raalosti se kralj, ali zbog zakletve i sustolnika zapovjedi da se dade. |
10 | Posla odrubiti glavu Ivanu u tamnici. |
11 | I donijee glavu njegovu na pladnju, dadoe djevojci, a ona je odnije materi. |
12 | A učenici njegovi dođu, uzmu njegovo tijelo i pokopaju ga pa odu i jave Isusu. |
13 | Kad je Isus to čuo, povuče se odande lađom na samotno mjesto, u osamu. Dočuo to narod pa pohrli pjeice za njim iz gradova. |
14 | Kad on iziđe, vidje silan svijet, saali mu se nad njim te izliječi njegove bolesnike. |
15 | Uvečer mu pristupe učenici pa mu reknu: "Pust je ovo kraj i već je kasno. Otpusti dakle svijet: neka odu po selima kupiti hrane." |
16 | A Isus im reče: "Ne treba da idu, dajte im vi jesti." |
17 | Oni mu kau: "Nemamo ovdje nita osim pet kruhova i dvije ribe." |
18 | A on će im: "Donesite mi ih ovamo." |
19 | I zapovjedi da mnotvo posjeda po travi. On uze pet kruhova i dvije ribe, pogleda na nebo, izreče blagoslov pa razlomi i dade kruhove učenicima, a učenici mnotvu. |
20 | I jeli su svi i nasitili se. Od preteklih ulomaka nakupie dvanaest punih koara. |
21 | A blagovalo je oko pet tisuća mukaraca, osim ena i djece. |
22 | I odmah prisili učenike da uđu u lađu i da se prebace prijeko dok on otpusti mnotvo. |
23 | A poto otpusti mnotvo, uziđe na goru, nasamo, da se pomoli. Uvečer bijae ondje sam. |
24 | Lađa se već mnogo stadija bila ostisla od kraja, ibana valovima. Bijae protivan vjetar. |
25 | O četvrtoj noćnoj strai dođe on k njima hodeći po moru. |
26 | A učenici ugledavi ga kako hodi po moru, prestraeni rekoe: "Utvara!" I od straha kriknue. |
27 | Isus im odmah progovori: "Hrabro samo! Ja sam! Ne bojte se!" |
28 | Petar prihvati i reče: "Gospodine, ako si ti, zapovjedi mi da dođem k tebi po vodi!" |
29 | A on mu reče: "Dođi!" I Petar siđe s lađe te, hodeći po vodi, pođe k Isusu. |
30 | Ali kad spazi vjetar, poplai se, počne tonuti te krikne: "Gospodine, spasi me!" |
31 | Isus odmah prui ruku, dohvati ga i kae mu: "Malovjerni, zato si posumnjao?" |
32 | Kad uđoe u lađu, utihnu vjetar. |
33 | A oni na lađi poklone mu se ničice govoreći: "Uistinu, ti si Sin Boji!" |
34 | Poto preplovie, dođu na kraj, u Genezaret. |
35 | I ljudi ga onoga kraja prepoznaju pa razglase po svoj onoj okolici. I donoahu mu sve bolesnike |
36 | te ga moljahu da se samo dotaknu skuta njegove haljine. I koji bi se dotakli, ozdravili bi. |