Chapter 48

  I usta prorok Ilije kao oganj, riječ mu plamtjela kao buktinja. 

 On je na njih donio glad i revnošću je svojom umanjio njihov broj. 

 Po riječi je Božjoj nebo zatvorio i tri puta oganj s neba sveo. 

 Kako li si strašan bio, Ilija, u čudesima svojim! I može li se itko dičiti koliko ti? 

 Podigao si mrtva od smrti iz Podzemlja po riječi Svevišnjeg. 

 Bacio si u propast kraljeve i vukao odličnike s odra njihova. 

 Na Sinaju si čuo ukore i sud osvetni na Horebu. 

 Pomazao si kraljeve osvetničke i proroka sebi za nasljednika. 

 Podignut si bio u vihoru ognja, u kolima s plamenim konjima. 

 Određen si u prijetnjama budućim da umiriš srdžbu Božju prije no što ona provali, da obratiš srca otačka sinovima i da obnoviš plemena Jakovljeva. 

 Blago onomu koji će te vidjeti i onima koji su usnuli u ljubavi, jer i mi ćemo posjedovati život. 

 Kad je vihor zastro Iliju, napuni se duhom njegovim Elizej: za života ga nijedan vladar ne mogaše pobijediti i nitko ga ne mogaše podjarmiti. 

 Ništa mu ne bijaše teško, i iz groba mu je tijelo prorokovalo. 

 Za života je čudesa činio, a u smrti svojoj djela divotna. 

 Ali se kraj svega toga narod nije pokajao niti se ostavio grijeha svojih, dok ne bi izagnan iz domaje i rasijan po svim zemljama svijeta; 

 samo je nešto ljudi ostalo, s vladarom iz kuće Davidove. Neki su od njih pravo činili pred Gospodom, a drugi opet gomilahu grijeh na grijeh. 

 Ezekija utvrdi grad svoj i dovede vodu sred njega, željezom prokopa pećine i sagradi spremišta vodena. 

 Za vijeka se njegova diže Sanherib i posla Rabsaka, koji diže ruku na Sion i u oholosti svojoj huljaše. 

 Tada su im drhtala srca i ruke i podnosili su muke kao žene u trudovima; 

 ali prizvaše milostivog Boga i podigoše ruke svoje prema njemu. I Sveti je s neba brzo uslišio njihov glas i spasio ih rukom Izaijinom, 

 razbio je logor asirski, i njegov ih anđeo sve pobi. 

 Jer je Ezekija činio što je Gospodu milo i držao se putova Davida, oca svojeg, kako mu je zapovjedio prorok Izaija, velik i pouzdan u viđenju svojem. 

 U dane se njegove sunce povratilo, on je kralju produžio život. 

 U silini duha vidio je stvari posljednje i tješio je žalobne na Sionu. 

 Objavio je budućnost sve do kraja vremena i najavio tajne stvari prije nego se dogodiše.