Chapter 20

  Ima prijekor koji nije zgodan, i ima tko prešuti, i taj je razuman. 

 Ali bolje je koriti nego se gnjeviti, 

 i tko priznaje uklanja se poniženju. 

 Kao uškopljenik koji hoće razdjevičiti djevicu, takav je onaj tko hoće pravdu provesti nasiljem. 

 Ima tko šuti, pa se smatra mudrim, a drugoga mrze zbog brbljanja. 

 Ima tko šuti jer ne zna odgovoriti; drugi šuti jer čeka pravi čas. 

 Mudar čovjek šuti do zgodnog časa, a luđak i brbljavac propuštaju zgodu. 

 Tko odviše govori postaje odvratan, a tko je odviše slobodan postaje mrzak. 

 Netko u nesreći nalazi sreću, a gdjekoji dobitak postaje gubitak. 

 Ima dar koji ti ništa ne koristi i dar koji se dvostruko isplaćuje. 

 Ima slave koja vodi poniženju, a ima ljudi koji iz poniženja podignu glavu. 

 Netko kupi mnogo za malo novaca, a ipak plati sedmerostruko. 

 Mudrac stekne naklonost svojim riječima, dok luđaci prosipaju laske uzalud. 

 Bezumnikov dar ništa ti ne koristi, jer njegove oči traže sedmerostruk uzvrat; 

 on malo daje, a mnogo predbacuje, i kazuje na sva usta kao razglasitelj; danas daje u zajam, a sutra traži natrag: mrzak je takav čovjek. 

 Luđak veli: "Nemam prijatelja i ne primam zahvalnosti za svoja dobročinstva. 

 Zlobna su jezika svi koji jedu moj kruh." Koliko puta i koliki izruguju takvoga! 

 Bolje je pokliznuti se na cesti nego na jeziku: tako opakima propast iznenada dolazi. 

 Čovjek neugodan - neumjesna je priča razvučena na ustima neodgojenih. 

 Mudra izreka ne vrijedi u ustima luda čovjeka, jer je ne kazuje u pravo vrijeme. 

 Gdjekoga siromaštvo čuva od grijeha: njegova spokoja ne remeti grižnja savjesti. 

 Mnogi sebi uništi život zbog lažna stida i upropasti se zbog luđakova mnijenja. 

 Netko zbog stida obeća štogod prijatelju i učini ga bez potrebe neprijateljem. 

 Gnusna je ljaga na čovjeku laž i uvijek je u ustima ljudi neukih. 

 Bolji je i tat nego onaj tko uvijek laže, a oba će baštiniti propast. 

 Laganje je sramotan običaj, i sramota lažljivčeva ostaje vječno s njim. 

 Mudar čovjek stječe ugled, i umnik je mio velikašima. 

 Tko obrađuje zemlju žanje obilnu žetvu, i tko znade ugoditi velikašima prašta mu se nepravda. 

 Darovi i pokloni zasljepljuju oči mudracima i kao brnjica na ustima zaustavljaju ukore. 

 Skrivena mudrost i neotkriveno blago, kakva korist od toga oboga? 

 Bolji je čovjek koji krije ludost svoju nego čovjek koji krije svoju mudrost.