| Chapter 8 |
1 | Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu! |
2 | Ta zakon Duha ivota u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti. |
3 | Uistinu, to je bilo nemoguće Zakonu, jer je zbog tijela onemoćao, Bog je učinio: poslavi Sina svoga u obličju grenoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu |
4 | da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne ivimo po tijelu nego po Duhu. |
5 | Da, oni koji ive po tijelu, tee za onim to je tjelesno; a koji po Duhu, za onim to je Duhovo: |
6 | tenja je tijela smrt, a tenja Duha ivot i mir. |
7 | Jer tenja je tijela protivna Bogu: zakonu se Bojemu ne podvrgava, a i ne moe. |
8 | Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti. |
9 | A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Boji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov. |
10 | I ako je Krist u vama, tijelo je dodue mrtvo zbog grijeha, ali Duh je ivot zbog pravednosti. |
11 | Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oivit će i smrtna tijela vaa po Duhu svome koji prebiva u vama. |
12 | Dakle, braćo, dunici smo, ali ne tijelu da po tijelu ivimo! |
13 | Jer ako po tijelu ivite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmrćujete tjelesna djela, ivjet ćete. |
14 | Svi koje vodi Duh Boji sinovi su Boji. |
15 | Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem kličemo: "Abba! Oče!" |
16 | Sam Duh susvjedok je s naim duhom da smo djeca Boja; |
17 | ako pak djeca, onda i batinici, batinici Boji, a subatinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo. |
18 | Smatram, uistinu: sve patnje sadanjega vremena nisu nita prema budućoj slavi koja se ima očitovati u nama. |
19 | Doista, stvorenje sa svom udnjom ičekuje ovo objavljenje sinova Bojih: |
20 | stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi. |
21 | Jer i stvorenje će se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Boje. |
22 | Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdie i muči se u porođajnim bolima sve do sada. |
23 | Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdiemo ičekujući posinstvo, otkupljenje svoga tijela. |
24 | Ta u nadi smo spaeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer to tko gleda, kako da se tomu i nada? |
25 | Nadamo li se pak onomu čega ne gledamo, postojano to ičekujemo. |
26 | Tako i Duh potpomae nau nemoć. Doista ne znamo to da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima. |
27 | A Onaj koji proniče srca zna koja je elja Duha - da se on po Boju zauzima za svete. |
28 | Znamo pak da Bog u svemu na dobro surađuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani. |
29 | Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suobličeni slici Sina njegova te da on bude prvorođenac među mnogom braćom. |
30 | Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi. |
31 | to ćemo dakle na to reći? Ako je Bog za nas, tko će protiv nas? |
32 | Ta on ni svojega Sina nije potedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neće sve darovati? |
33 | Tko će optuiti izabranike Boje? Bog opravdava! |
34 | Tko će osuditi? Krist Isus umrije, tovie i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se ba zauzima za nas! |
35 | Tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Mač? |
36 | Kao to je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje. |
37 | U svemu tome nadmoćno pobjeđujemo po onome koji nas uzljubi. |
38 | Uvjeren sam doista: ni smrt ni ivot, ni anđeli ni vlasti, ni sadanjost ni budućnost, ni sile, |
39 | ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neće nas moći rastaviti od ljubavi Boje u Kristu Isusu Gospodinu naem. |