| Chapter 23 |
1 | Pavao uprije pogled u Vijeće i reče: "Braćo, ja sam posve mirne savjesti ivio pred Bogom sve do dana dananjega." |
2 | Nato veliki svećenik Ananija naredi onima to stajahu uza nj da ga udare po ustima. |
3 | Onda mu Pavao reče: "Udarit će Bog tebe, zide obijeljeni! Ti li sjedi da me po Zakonu sudi, a protuzakonito zapovijeda da me biju?" |
4 | Oni to su ondje stajali rekoe nato: "Zar velikog svećenika Bojega da pogrđuje?" |
5 | Pavao odvrati: "Nisam znao, braćo, da je veliki svećenik. Ta pisano je: Glavara naroda svoga ne proklinji." |
6 | Pavao je znao da su oni dijelom saduceji, a dijelom farizeji pa povika u Vijeću: "Braćo, ja sam farizej, sin farizeja. Sudi mi se zbog nade, uskrsnuća mrtvih." |
7 | Tek to je on to rekao, nasta razmirica između farizeja i saduceja i mnotvo se razdijeli. |
8 | Jer saduceji vele da nema uskrsnuća, ni anđela, ni duha, a farizeji sve to priznaju. |
9 | Nasta velika graja te ustadoe neki pismoznanci farizejske stranke i zaotre boj govoreći: "Nita zlo ne nalazimo na tom čovjeku! A to ako mu je duh govorio, ili anđeo?" |
10 | Kad razmirica posta jo većom, poboja se tisućnik da Pavla ne rastrgaju pa zapovjedi da vojska siđe, otme ga ispred njih i povede u vojarnu. |
11 | Iduće noći pristupi mu Gospodin i reče: "Hrabro samo! Jer kao to si za me svjedočio u Jeruzalemu tako treba da i u Rimu posvjedoči!" |
12 | Kad osvanu dan, skovae idovi urotu i zaklee se da neće ni jesti ni piti dok ne ubiju Pavla. |
13 | Bilo je vie od četrdeset onih koji su skovali tu zavjeru. |
14 | Oni odu k velikim svećenicima i starjeinama pa reknu: "Zakletvom se zaklesmo nita ne okusiti dok ne ubijemo Pavla. |
15 | Stoga vi sada zajedno s Vijećem predočite tisućniku neka vam ga dovede kao da kanite točnije razaznati njegov slučaj. A mi smo spremni pogubiti ga prije negoli se i priblii." |
16 | Ali sin Pavlove sestre doču za zavjeru, priblii se i uđe u vojarnu dojaviti Pavlu. |
17 | Pavao pak pozove jednog satnika i reče mu: "Ovog mladića odvedi k tisućniku: ima mu neto dojaviti." |
18 | On ga uze, odvede k tisućniku i reče mu: "Uznik me Pavao pozva i zaiska da ovog mladića privedem k tebi; ima ti neto reći." |
19 | Tisućnik ga prihvati za ruku, povede nasamo pa ga upita: "to mi ima dojaviti?" |
20 | "idovi su se, reče on, dogovorili da te zamole da im sutra Pavla dovede u Vijeće kao da se kane točnije raspitati o njemu. |
21 | Ne vjeruj im! U zasjedi ga čeka vie od četrdeset onih koji se zaklee da neće jesti ni piti dok ga ne smaknu. Već su spremni, samo čekaju tvoju privolu." |
22 | Tisućnik onda otpusti mladića i zapovjedi mu: "Nikomu ne kazuj da si mi to dojavio." |
23 | Zatim dozva dva satnika i reče im: "Pripravite dvjesta vojnika, sedamdeset konjanika i dvjesta strijelaca da nakon treće noćne ure pođu u Cezareju. |
24 | Neka se pripravi ivina na koju će se posaditi Pavao te iv i zdrav dovesti k upravitelju Feliksu." |
25 | Napisa i pismo ovoga sadraja: |
26 | "Klaudije Lizija vrlom upravitelju Feliksu - pozdrav! |
27 | Ovoga čovjeka idovi uhvatie i tek to ga ne smakoe kadli s vojskom pritrčah i istrgoh im ga kada doznah da je Rimljanin. |
28 | Htjedoh saznati za to ga okrivljuju pa ga dovedoh u njihovo Vijeće. |
29 | Utvrdih da ga okrivljuju za neto prijeporno u njihovu zakonu i da nema nikakve krivnje kojom bi zasluio smrt ili okove. |
30 | Kad mi pak dojavie da su protiv njega skovali zavjeru, poslah ga k tebi, a tuitelje uputih neka se tebi obrate protiv njega." |
31 | Vojnici dakle, po primljenoj naredbi uzee Pavla i odvedoe ga noću u Antipatridu. |
32 | Sutradan ostave konjanike da s njime pođu dalje, a oni se vratie u vojarnu. |
33 | Kad konjanici stigoe u Cezareju, uručie upravitelju pismo i privedoe mu Pavla. |
34 | Poto upravitelj pročita pismo, zapita iz koje je pokrajine. Kad sazna da je iz Cilicije: |
35 | "Sasluat ću te, reče, kad pristignu i tuitelji tvoji." Onda zapovjedi čuvati ga u dvoru Herodovu. |