| Chapter 6 |
1 | U one dane, kako se broj učenika mnoio, idovi grčkog jezika stadoe mrmljati protiv domaćih idova to se u svagdanjem sluenju zanemaruju njihove udovice. |
2 | Dvanaestorica nato sazvae mnotvo učenika i rekoe: "Nije pravo da mi napustimo riječ Boju da bismo sluili kod stolova. |
3 | De pronađite, braćo, između sebe sedam mueva na dobru glasu, punih Duha i mudrosti. Njih ćemo postaviti nad ovom slubom, |
4 | a mi ćemo se posvetiti molitvi i posluivanju Riječi." |
5 | Prijedlog se svidje svemu mnotvu pa izabrae Stjepana, mua puna vjere i Duha Svetoga, zatim Filipa, Prohora, Nikanora, Timona, Parmenu te antiohijskog pridolicu Nikolu. |
6 | Njih postave pred apostole, a oni pomolivi se, poloe na njih ruke. |
7 | I riječ je Boja rasla, uvelike se mnoio broj učenika u Jeruzalemu i veliko je mnotvo svećenika prihvaćalo vjeru. |
8 | Stjepan je pun milosti i snage činio velika čudesa i znamenja u narodu. |
9 | Nato se digoe neki iz takozvane sinagoge Slobodnjaka, Cirenaca, Aleksandrinaca te onih iz Cilicije i Azije pa počee raspravljati sa Stjepanom, |
10 | ali nisu mogli odoljeti mudrosti i Duhu kojim je govorio. |
11 | Onda podmetnue neke ljude koji rekoe: "Čuli smo ga govoriti pogrdne riječi protiv Mojsija i Boga." |
12 | Podjare i narod, starjeine i pismoznance pa priđu, zgrabe ga i odvuku u Vijeće. |
13 | Ondje namjestie lane svjedoke koji rekoe: "Ovaj čovjek neprestance govori protiv svetog Mjesta i Zakona. |
14 | Čuli smo ga doista govoriti: 'Isus Nazarećanin razvalit će ovo Mjesto i izmijeniti običaje koje nam predade Mojsije'." |
15 | A svi koji su sjedili u Vijeću uprijee pogled u Stjepana te opazie - lice mu kao u anđela. |