| Chapter 11 |
1 | Bijae neki bolesnik, Lazar iz Betanije, iz sela Marije i sestre joj Marte. |
2 | Marija bijae ono pomazala Gospodina pomaću i otrla mu noge svojom kosom. Njezin dakle brat Lazar bijae bolestan. |
3 | Sestre stoga poručie Isusu: "Gospodine, evo onaj koga ljubi, bolestan je." |
4 | Čuvi to, Isus reče: "Ta bolest nije na smrt, nego na slavu Boju, da se po njoj proslavi Sin Boji." |
5 | A Isus ljubljae Martu i njezinu sestru i Lazara. |
6 | Ipak, kad je čuo za njegovu bolest, ostade jo dva dana u onome mjestu gdje se nalazio. |
7 | Istom nakon toga reče učenicima: "Pođimo opet u Judeju!" |
8 | Kau mu učenici: "Učitelju, idovi su sad traili da te kamenuju, pa da opet ide onamo?" |
9 | Odgovori Isus: "Nema li dan dvanaest sati? Hodi li tko danju, ne spotiče se jer vidi svjetlost ovoga svijeta. |
10 | Hodi li tko noću, spotiče se jer nema svjetlosti u njemu." |
11 | To reče, a onda im dometnu: "Lazar, prijatelj na, spava, no idem probuditi ga." |
12 | Rekoe mu nato učenici: "Gospodine, ako spava, ozdravit će." |
13 | No Isus to reče o njegovoj smrti, a oni pomislie da govori o spavanju, o snu. |
14 | Tada im Isus reče posve otvoreno: "Lazar je umro. |
15 | Ja se radujem to ne bijah ondje, i to poradi vas - da uzvjerujete. Nego pođimo k njemu!" |
16 | Nato Toma zvani Blizanac reče suučenicima: "Hajdemo i mi da umremo s njime!" |
17 | Kad je dakle Isus stigao, nađe da je onaj već četiri dana u grobu. |
18 | Betanija bijae blizu Jeruzalema otprilike petnaest stadija. |
19 | A mnogo idova bijae dolo tjeiti Martu i Mariju zbog brata njihova. |
20 | Kad Marta doču da Isus dolazi, pođe mu u susret dok je Marija ostala u kući. |
21 | Marta reče Isusu: "Gospodine, da si bio ovdje, brat moj ne bi umro. |
22 | Ali i sada znam: to god zaite od Boga, dat će ti." |
23 | Kaza joj Isus: "Uskrsnut će brat tvoj!" |
24 | A Marta mu odgovori: "Znam da će uskrsnuti o uskrsnuću, u posljednji dan." |
25 | Reče joj Isus: "Ja sam uskrsnuće i ivot: tko u mene vjeruje, ako i umre, ivjet će. |
26 | I tko god ivi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada. Vjeruje li ovo?" |
27 | Odgovori mu: "Da, Gospodine! Ja vjerujem da si ti Krist, Sin Boji, Onaj koji dolazi na svijet!" |
28 | Rekavi to ode, zovnu svoju sestru Mariju i reče joj kriom: "Učitelj je ovdje i zove te." |
29 | A ona, čim doču, brzo ustane i pođe k njemu. |
30 | Isus jo ne bijae uao u selo, nego je dotada bio na mjestu gdje ga je Marta susrela. |
31 | Kad idovi, koji su s Marijom bili u kući i tjeili je, vidjee kako je brzo ustala i izila, pođoe za njom; miljahu da ide na grob plakati. |
32 | A kad Marija dođe onamo gdje bijae Isus i kad ga ugleda, baci mu se k nogama govoreći: "Gospodine, da si bio ovjde, brat moj ne bi umro." |
33 | Kad Isus vidje kako plače ona i idovi koji je dopratie, potresen u duhu i uzbuđen |
34 | upita: "Kamo ste ga poloili?" Odgovorie mu: "Gospodine, dođi i pogledaj!" |
35 | I zaplaka Isus. |
36 | Nato su idovi govorili: "Gle, kako ga je ljubio!" |
37 | A neki između njih rekoe: "Zar on, koji je slijepcu otvorio oči, nije mogao učiniti da ovaj ne umre?" |
38 | Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. |
39 | Isus zapovjedi: "Odvalite kamen!" Kae mu pokojnikova sestra Marta: "Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan." |
40 | Kae joj Isus: "Nisam li ti rekao: bude li vjerovala, vidjet će slavu Boju?" |
41 | Odvalie dakle kamen. A Isus podie oči i reče: "Oče, hvala ti to si me usliao. |
42 | Ja sam znao da me svagda usliava; no rekoh to zbog nazočnog mnotva: da vjeruju da si me ti poslao." |
43 | Rekavi to povika iza glasa: "Lazare, izlazi!" |
44 | I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: "Odrijeite ga i pustite neka ide!" |
45 | Tada mnogi idovi koji bijahu doli k Mariji, kad vidjee to Isus učini, povjerovae u nj. |
46 | A neki od njih odu farizejima i pripovjede im to Isus učini. |
47 | Stoga glavari svećenički i farizeji sazvae Vijeće. Govorili su: "to da radimo? Ovaj čovjek čini mnoga znamenja. |
48 | Ako ga pustimo tako, svi će povjerovati u nj pa će doći Rimljani i oduzeti nam ovo mjesto i narod!" |
49 | A jedan od njih - Kajfa, veliki svećenik one godine - reče im: "Vi nita ne znate. |
50 | I ne mislite kako je za vas bolje da jedan čovjek umre za narod, nego da sav narod propadne!" |
51 | To ne reče sam od sebe, nego kao veliki svećenik one godine prorokova da Isus ima umrijeti za narod; |
52 | ali ne samo za narod nego i zato da rasprene sinove Boje skupi u jedno. |
53 | Toga dana dakle odluče da ga ubiju. |
54 | Zbog toga se Isus vie nije javno kretao među idovima, nego je odatle otiao u kraj blizu pustinje, u grad koji se zove Efrajim. Tu se zadravao s učenicima. |
55 | Bijae blizu idovska Pasha i mnogi iz toga kraja uziđoe prije Pashe u Jeruzalem da se očiste. |
56 | Iskahu dakle Isusa te se stojeći u Hramu zapitkivahu: "to vam se čini? Zar on ne kani doći na Blagdan?" |
57 | A glavari svećenički i farizeji izdadoe naredbu: ako tko sazna gdje je, neka dojavi da ga uhvate. |