| Chapter 14 |
1 | Jedne subote dođe on u kuću nekoga prvaka farizejskog na objed. A oni ga vrebahu. |
2 | Kad evo: pred njim neki čovjek koji je imao vodenu bolest. |
3 | Nato Isus upita zakonoznance i farizeje: "Je li doputeno subotom liječiti ili nije?" |
4 | A oni mukom ponikoe. On ga dotaknu, izliječi i otpusti. |
5 | A njima reče: "Ako komu od vas sin ili vol padne u bunar, neće li ga bre bolje izvući i u dan subotni?" |
6 | I ne mogoe mu na to odgovoriti. |
7 | Promatrajući kako uzvanici biraju prva mjesta, kaza im prispodobu: |
8 | "Kada te tko pozove na svadbu, ne sjedaj na prvo mjesto da ne bi moda bio pozvan koji časniji od tebe, |
9 | te ne dođe onaj koji je pozvao tebe i njega i ne rekne ti: 'Ustupi mjesto ovome.' Tada će, postiđen, morati zauzeti posljednje mjesto. |
10 | Nego kad bude pozvan, idi i sjedni na posljednje mjesto pa, kada dođe onaj koji te pozvao, da ti rekne: 'Prijatelju, pomakni se navie!' Bit će ti to tada na čast pred svim sustolnicima, |
11 | jer - svaki koji se uzvisuje, bit će ponien, a koji se ponizuje, bit će uzvien." |
12 | A i onome koji ga pozva, kaza: "Kad priređuje objed ili večeru, ne pozivaj svojih prijatelja, ni braće, ni rodbine, ni bogatih susjeda, da ne bi moda i oni tebe pozvali i tako ti uzvratili. |
13 | Nego kad priređuje gozbu, pozovi siromahe, sakate, hrome, slijepe. |
14 | Blago tebi jer oni ti nemaju čime uzvratiti. Uzvratit će ti se doista o uskrsnuću pravednih." |
15 | Kad je to čuo jedan od sustolnika, reče mu: "Blago onome koji bude blagovao u kraljevstvu Bojem!" |
16 | A on mu reče: "Čovjek neki priredi veliku večeru i pozva mnoge. |
17 | I posla slugu u vrijeme večere da rekne uzvanicima: 'Dođite! Već je pripravljeno!' |
18 | A oni se odreda počeli ispričavati. Prvi mu reče: 'Njivu sam kupio i valja mi poći pogledati je. Molim te, ispričaj me.' |
19 | Drugi reče: 'Kupio sam pet jarmova volova pa idem okuati ih. Molim te, ispričaj me.' |
20 | Treći reče: 'Oenio sam se i zato ne mogu doći.'" |
21 | "Sluga se vrati i javi to domaćinu. Tada domaćin, gnjevan, reče sluzi: 'Iziđi brzo na trgove gradske i ulice pa dovedi ovamo prosjake, sakate, slijepe i hrome.' |
22 | I sluga reče: 'Gospodaru, učinjeno je to si naredio i jo ima mjesta.' |
23 | Reče gospodar sluzi: 'Iziđi na putove i među ograde i prisili neka uđu da mi se napuni kuća.' |
24 | A kaem vam: nijedan od onih pozvanih neće okusiti moje večere." |
25 | S njim je zajedno putovalo silno mnotvo. On se okrene i reče im: |
26 | "Dođe li tko k meni, a ne mrzi svog oca i majku, enu i djecu, braću i sestre, pa i sam svoj ivot, ne moe biti moj učenik! |
27 | I tko ne nosi svoga kria i ne ide za mnom, ne moe biti moj učenik!" |
28 | "Tko od vas, nakan graditi kulu, neće prije sjesti i proračunati trokove ima li čime dovriti: |
29 | da ga ne bi - poto već postavi temelj, a ne mogne dovriti - počeli ismjehivati svi koji to vide: |
30 | 'Ovaj čovjek poče graditi, a ne moe dovriti!' |
31 | Ili koji kralj kad polazi da se zarati s drugim kraljem, neće prije sjesti i promisliti da li s deset tisuća moe presresti onoga koji na nj dolazi s dvadeset tisuća? |
32 | Ako ne moe, dok je onaj jo daleko, poslat će poslanstvo da zaite mir." |
33 | "Tako dakle nijedan od vas koji se ne odrekne svega to posjeduje, ne moe biti moj učenik." |
34 | "Dobra je sol. Ali ako i sol obljutavi, čime će se ona začiniti? |
35 | Nije prikladna ni za zemlju ni za gnojite. Van se baca. Tko ima ui da čuje, neka čuje!" |