| Chapter 1 |
1 | Kad već mnogi poduzee sastaviti izvjeće o događajima koji se ispunie među nama - |
2 | kako nam to predadoe oni koji od početka bijahu očevici i sluge Riječi - |
3 | poto sam sve, od početka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati |
4 | da se tako osvjedoči o pouzdanosti svega u čemu si poučen. |
5 | U dane Heroda, kralja judejskoga, bijae neki svećenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. ena mu bijae od kćeri Aronovih, a ime joj Elizabeta. |
6 | Oboje bijahu pravedni pred Bogom: ivjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim. |
7 | No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijae nerotkinja, a oboje već poodmakle dobi. |
8 | Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao svećeničku slubu pred Bogom, |
9 | drijebom ga zapade po bogoslunom običaju da uđe u Svetite Gospodnje i prinese kad. |
10 | Za vrijeme kađenice sve je ono mnotvo naroda vani molilo. |
11 | A njemu se ukaza anđeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga rtvenika. |
12 | Ugledavi ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade. |
13 | No anđeo mu reče: "Ne boj se, Zaharija! Usliana ti je molitva: ena će ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut će mu ime Ivan. |
14 | Bit će ti radost i veselje i rođenje će njegovo mnoge obradovati. |
15 | Bit će doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog pića neće piti. Duha Svetoga bit će pun već od majčine utrobe. |
16 | Mnoge će sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu. |
17 | Ići će pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan." |
18 | Nato Zaharija reče anđelu: "Po čemu ću ja to razaznati. Ta star sam i ena mi poodmakle dobi." |
19 | Anđeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku. |
20 | I evo, budući da nisi povjerovao mojim riječima, koje će se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet će i neće moći govoriti do dana dok se to ne zbude." |
21 | Narod je ičekivao Zahariju i čudio se to se toliko zadrao u Svetitu. |
22 | Kad je napokon izaao, nije im mogao nita reći pa zaključie da je u Svetitu imao viđenje. Nastojao im se dodue izraziti znakovima, ali osta nijem. |
23 | Kad se navrie dani njegove slube, otiđe kući. |
24 | Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova ena. Krila se pet mjeseci govoreći: |
25 | "Evo, to mi je učinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu među ljudima." |
26 | U estome mjesecu posla Bog anđela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret |
27 | k djevici zaručenoj s muem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija. |
28 | Anđeo uđe k njoj i reče: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!" |
29 | Na tu se riječ ona smete i stade razmiljati kakav bi to bio pozdrav. |
30 | No anđeo joj reče: "Ne boj se, Marijo! Ta nala si milost u Boga. |
31 | Evo, začet će i roditi sina i nadjenut će mu ime Isus. |
32 | On će biti velik i zvat će se Sin Svevinjega. Njemu će Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova, |
33 | i kraljevat će nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neće biti kraja." |
34 | Nato će Marija anđelu: "Kako će to biti kad ja mua ne poznajem?" |
35 | Anđeo joj odgovori: "Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevinjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Boji. |
36 | A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već esti mjesec. |
37 | Ta Bogu nita nije nemoguće!" |
38 | Nato Marija reče: "Evo slubenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi!" I anđeo otiđe od nje. |
39 | Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin. |
40 | Uđe u Zaharijinu kuću i pozdravi Elizabetu. |
41 | Čim Elizabeta začu Marijin pozdrav, zaigra joj čedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga |
42 | i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti među enama i blagoslovljen plod utrobe tvoje! |
43 | Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? |
44 | Gledaj samo! Tek to mi do uiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. |
45 | Blaena ti to povjerova da će se ispuniti to ti je rečeno od Gospodina!" |
46 | Tada Marija reče: "Veliča dua moja Gospodina, |
47 | klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, |
48 | to pogleda na neznatnost slubenice svoje: odsad će me, evo, svi narataji zvati blaenom. |
49 | Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! |
50 | Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima to se njega boje. |
51 | Iskaza snagu miice svoje, raspri oholice umiljene. |
52 | Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. |
53 | Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. |
54 | Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima naim: |
55 | spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka." |
56 | Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kući. |
57 | Elizabeti se međutim navrilo vrijeme da rodi. I porodi sina. |
58 | Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. |
59 | Osmoga se dana okupe da obreu dječaka. Htjedoe ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija, |
60 | no mati se njegova usprotivi: "Nipoto, nego zvat će se Ivan!" |
61 | Rekoe joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao." |
62 | Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom eli prozvati. |
63 | On zaiska pločicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se začude, |
64 | a njemu se umah otvorie usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. |
65 | Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglaavali svi ti događaji. |
66 | I koji su god čuli, razmiljahu o tome pitajući se: "to li će biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijae s njime. |
67 | A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: to pohodi i otkupi narod svoj! |
69 | Podie nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega, |
70 | kao to obeća na usta svetih proroka svojih odvijeka: |
71 | spasiti nas od neprijatelja naih i od ruke sviju koji nas mrze; |
72 | iskazati dobrotu ocima naim i sjetiti se svetog Saveza svojega, |
73 | zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu naemu: da će nam dati |
74 | te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, sluimo bez straha |
75 | u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje. |
76 | A ti, dijete, prorok će se Svevinjega zvati jer će ići pred Gospodinom da mu pripravi putove, |
77 | da prui spoznaju spasenja narodu njegovu po otputenju grijeha njihovih, |
78 | darom premilosrdnog srca Boga naega po kojem će nas pohoditi Mlado sunce s visine |
79 | da obasja one to sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge nae na put mira." |
80 | Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom. |