| Chapter 9 |
1 | Jo im govorae: "Zaista, kaem vam, neki od ovdje nazočnih neće okusiti smrti dok ne vide da je kraljevstvo Boje dolo u sili." |
2 | Nakon est dana uze Isus sa sobom Petra, Jakova i Ivana i povede ih na goru visoku, u osamu, same, i preobrazi se pred njima. |
3 | I haljine mu postadoe sjajne, bijele veoma - nijedan ih bjelilac na zemlji ne bi mogao tako izbijeliti. |
4 | I ukaza im se Ilija s Mojsijem te razgovarahu s Isusom. |
5 | A Petar prihvati i reče Isusu: "Učitelju, dobro nam je ovdje biti! Načinimo tri sjenice: tebi jednu, Mojsiju jednu i Iliji jednu." |
6 | Doista nije znao to da kae jer bijahu prestraeni. |
7 | I pojavi se oblak i zasjeni ih, a iz oblaka se začu glas: "Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Sluajte ga!" |
8 | I odjednom, obazrevi se uokolo, nikoga uza se ne vidjee doli Isusa sama. |
9 | Dok su silazili s gore, naloi im da nikomu ne pripovijedaju to su vidjeli dok Sin Čovječji od mrtvih ne ustane. |
10 | Oni odrae tu riječ, ali se među sobom pitahu to znači to njegovo "od mrtvih ustati" |
11 | pa ga upitaju: "Zato pismoznanci govore da prije treba da dođe Ilija?" |
12 | A on im reče: "Ilija će, dodue, prije doći i sve obnoviti. Pa kako ipak pie o Sinu Čovječjem da će mnogo pretrpjeti i biti prezren? |
13 | Ali, velim vam: Ilija je već doao i oni učinie s njim to im se prohtjelo, kao to pie o njemu." |
14 | Kada dođoe k učenicima, ugledae oko njih silan svijet i pismoznance kako raspravljaju s njima. |
15 | Čim ga sve ono mnotvo ugleda, iznenađeno bre pohrli pozdraviti ga. |
16 | A on ih upita: "to to raspravljaste s njima?" |
17 | Odvrati netko iz mnotva: "Učitelju, dovedoh k tebi svoga sina koji ima nijemoga duha. |
18 | Gdje ga god zgrabi, obara ga, a on pjeni, kripi zubima i koči se. Rekoh tvojim učenicima da ga izagnaju, ali ne mogoe." |
19 | On im odvrati: "O rode nevjerni! Dokle mi je biti s vama? Dokle li vas podnositi? Dovedite ga k meni!" |
20 | I dovedoe ga k njemu. Čim zloduh ugleda Isusa, potrese dječakom i on se, oboren na zemlju, stane valjati i pjeniti. |
21 | Isus upita njegova oca: "Koliko je vremena kako mu se to događa?" On reče: "Od djetinjstva! |
22 | A često ga znade baciti i u vatru i u vodu da ga upropasti. Nego, ako to moe, pomozi nam, imaj samilosti s nama!" |
23 | Nato mu Isus reče: "to? Ako moe? Sve je moguće onomu koji vjeruje!" |
24 | Dječakov otac bre povika: "Vjerujem! Pomozi mojoj nevjeri!" |
25 | Vidjevi da svijet odasvud grne, Isus zaprijeti nečistomu duhu: "Nijemi i gluhi due, ja ti zapovijedam, iziđi iz njega i da nisi vie u nj uao!" |
26 | Zloduh nato zaviče, estoko strese dječaka te iziđe, a on osta kao mrtav te su mnogi govorili da je umro. |
27 | No Isus ga dohvati za ruku, podie ga i on ustade. |
28 | Kad Isus uđe u kuću, upitae ga učenici nasamo: "Kako to da ga mi ne mogosmo izagnati?" |
29 | Odgovori im: "Ovaj se rod ničim drugim ne moe izagnati osim molitvom i postom." |
30 | Otiavi odande, prolaahu kroz Galileju. On ne htjede da to itko sazna. |
31 | Jer poučavae svoje učenike. Govorae im: "Sin Čovječji predaje se u ruke ljudima. Ubit će ga, ali će on, ubijen, nakon tri dana ustati." |
32 | No oni ne razumjee te besjede, a bojahu ga se pitati. |
33 | I dođoe u Kafarnaum. I već u kući upita ih: "to ste putem raspravljali?" |
34 | A oni umukoe jer putem među sobom razgovarahu o tome tko je najveći. |
35 | On sjede i dozove dvanaestoricu te im reče: "Ako tko eli biti prvi, neka bude od svih posljednji i svima posluitelj!" |
36 | I uzme dijete, postavi ga posred njih, zagrli ga i reče im: |
37 | "Tko god jedno ovakvo dijete primi u moje ime, mene prima. A tko mene prima, ne prima mene, nego onoga koji mene posla." |
38 | Reče mu Ivan: "Učitelju, vidjesmo jednoga kako u tvoje ime izgoni zloduhe. Mi smo mu branili jer ne ide s nama." |
39 | A Isus reče: "Ne branite mu! Jer nitko ne moe učiniti neto silno u moje ime pa me ubrzo zatim pogrditi. |
40 | Tko nije protiv nas, za nas je." |
41 | "Uistinu, tko vas napoji čaom vode u ime toga to ste Kristovi, zaista, kaem vam, neće mu propasti plaća." |
42 | "Onomu naprotiv tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih to vjeruju, daleko bi bolje bilo da s mlinskim kamenom o vratu bude bačen u more." |
43 | "Pa ako te ruka sablanjava, odsijeci je. Bolje ti je sakatu ući u ivot, nego s obje ruke otići u pakao, u oganj neugasivi. |
44 | # |
45 | I ako te noga sablanjava, odsijeci je. Bolje ti je hromu ući u ivot, nego s obje noge bit bačen u pakao. |
46 | # |
47 | I ako te oko sablanjava, iskopaj ga. Bolje ti je jednooku ući u kraljevstvo Boje, nego s oba oka biti bačen u pakao, |
48 | gdje crv njihov ne gine niti se oganj gasi. |
49 | Uistinu, ognjem će svaki od njih biti posoljen. |
50 | Dobra je sol. Ali ako sol postane neslana, čime ćete nju začiniti? Imajte sol u sebi, a mir među sobom!" |