| Chapter 4 |
1 | I poče opet poučavati uz more. I zgrnu se k njemu silan svijet te on uđe u lađu i sjede na moru, a sve ono mnotvo bijae uz more, na kopnu. |
2 | Poučavao ih je u prispodobama mnogočemu. Govorio im u pouci: |
3 | "Posluajte! Gle, iziđe sijač sijati. |
4 | I dok je sijao, poneko zrno pade uz put, dođoe ptice i pozobae ga. |
5 | Neko opet pade na kamenito tlo gdje nemae dosta zemlje. Odmah izniknu jer nemae duboke zemlje. |
6 | Ali kad ogranu sunce, izgorje; i jer nemae korijenja, osui se. |
7 | Neko opet pade u trnje i trnje uzraste i ugui ga te ploda ne donese. |
8 | Neko napokon pade u dobru zemlju i dade plod, razraste se i razmnoi, te donese: jedno tridesetostruko, jedno ezdesetostruko, jedno stostruko." |
9 | I doda: "Tko ima ui da čuje, neka čuje!" |
10 | Kad bijae nasamo, oni oko njega zajedno s dvanaestoricom pitahu ga o prispodobama. |
11 | I govorae im: "Vama je dano otajstvo kraljevstva Bojega, a onima vani sve biva u prispodobama: |
12 | da gledaju, gledaju - i ne vide, sluaju, sluaju - i ne razumiju, da se ne obrate pa da im se otpusti." |
13 | I kae im: "Zar ne znate tu prispodobu? Kako ćete onda razumjeti prispodobe uopće? |
14 | Sijač sije Riječ. |
15 | Oni uz put, gdje je Riječ posijana, jesu oni kojima, netom čuju, odmah dolazi Sotona i odnosi Riječ u njih posijanu. |
16 | Zasijani na tlo kamenito jesu oni koji kad čuju Riječ, odmah je s radoću prime, |
17 | ali nemaju u sebi korijena, nego su nestalni: kad nastane nevolja ili progonstvo zbog Riječi, odmah se sablazne. |
18 | A drugi su oni u trnje zasijani. To su oni koji posluaju Riječ, |
19 | ali nadole brige vremenite, zavodljivost bogatstva i ostale poude ugue Riječ te ona ostane bez ploda. |
20 | A zasijani na dobru zemlju jesu oni koji čuju i prime Riječ te urode: tridesetostruko, ezdesetostruko, stostruko. |
21 | I govorae im: "Unosi li se svjetiljka da se pod posudu stavi ili pod postelju? Zar ne da se stavi na svijećnjak? |
22 | Ta nita nije zastrto, osim zato da se očituje; i nita skriveno, osim zato da dođe na vidjelo! |
23 | Ima li tko ui da čuje, neka čuje." |
24 | I govorae im: "Pazite to sluate. Mjerom kojom mjerite mjerit će vam se. I nadodat će vam se. |
25 | Doista, onomu tko ima dat će se, a onomu tko nema oduzet će se i ono to ima." |
26 | I govorae im: "Kraljevstvo je Boje kao kad čovjek baci sjeme u zemlju. |
27 | Spavao on ili bdio, noću i danju sjeme klija i raste - sam ne zna kako; |
28 | zemlja sama od sebe donosi plod: najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu. |
29 | A čim plod dopusti, bre se on laća srpa jer eto etve." |
30 | I govorae: "Kako da prispodobimo kraljevstvo nebesko ili u kojoj da ga prispodobi iznesemo? |
31 | Kao kad se goruičino zrno posije u zemlju. Manje od svega sjemenja na zemlji, |
32 | jednoć posijano, naraste i postane veće od svega povrća pa potjera velike grane te se pod sjenom njegovom gnijezde ptice nebeske." |
33 | Mnogim takvim prispodobama navjećivae im Riječ, kako već mogahu sluati. |
34 | Bez prispodobe im ne govorae, a nasamo bi svojim učenicima sve razjanjavao. |
35 | Uvečer istoga dana kae im: "Prijeđimo prijeko!" |
36 | Oni otpuste mnotvo i povezu Isusa kako već bijae u lađi. A pratile su ga i druge lađe. |
37 | Najednom nasta estoka oluja, na lađu navale valovi te su je već gotovo napunili. |
38 | A on na krmi spavae na uzglavku. Probude ga i kau mu: "Učitelju! Zar ne mari to ginemo?" |
39 | On se probudi, zaprijeti vjetru i reče moru: "Utihni! Umukni!" I smiri se vjetar i nasta velika utiha. |
40 | Tada im reče: "to ste bojaljivi? Kako nemate vjere?" |
41 | Oni se silno prestraie pa se zapitkivahu: "Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju?" |