| Chapter 9 |
1 | I uavi u lađu, preplovi i dođe u svoj grad. |
2 | Kad gle, donijee mu uzetoga koji je leao na nosiljci. Vidjevi njihovu vjeru, reče Isus uzetomu: "Hrabro, sinko, otputaju ti se grijesi!" |
3 | A gle, neki od pismoznanaca rekoe u sebi: "Ovaj huli!" |
4 | Prozrevi njihove misli, Isus reče: "Zato snujete zlo u srcima? |
5 | Ta to je lake reći: 'Otputaju ti se grijesi' ili reći: 'Ustani i hodi'? |
6 | Ali da znate: vlastan je Sin Čovječji na zemlji otputati grijehe!" Tada reče uzetomu: "Ustani, uzmi nosiljku i pođi kući!" |
7 | I on usta te ode kući. |
8 | Kad mnotvo to vidje, zaprepasti se i poda slavu Bogu koji takvu vlast dade ljudima. |
9 | Odlazeći odande, ugleda Isus čovjeka zvanog Matej gdje sjedi u carinarnici. I kae mu: "Pođi za mnom!" On usta i pođe za njim. |
10 | Dok je Isus bio u kući za stolom, gle, mnogi carinici i grenici dođoe za stol s njime i njegovim učenicima. |
11 | Vidjevi to, farizeji stanu govoriti: "Zato va učitelj jede s carinicima i grenicima?" |
12 | A on, čuvi to, reče: "Ne treba zdravima liječnika, nego bolesnima. |
13 | Hajdete i proučite to znači: Milosrđe mi je milo, a ne rtva. Ta ne dođoh zvati pravednike, nego grenike." |
14 | Tada pristupe k njemu Ivanovi učenici govoreći: "Zato mi i farizeji postimo, a učenici tvoji ne poste?" |
15 | Nato im Isus reče: "Mogu li svatovi tugovati dok je s njima zaručnik? Doći će već dani kad će im se ugrabiti zaručnik, i tada će postiti!" |
16 | "A nitko ne stavlja krpe od sirova sukna na staro odijelo, jer zakrpa vuče s odijela pa nastane jo veća rupa." |
17 | "I ne ulijeva se novo vino u stare mjeine. Inače se mjeine proderu, vino prolije, a mjeine propadnu. Nego, novo se vino ulijeva u nove mjeine pa se oboje sačuva." |
18 | Dok im on to govorae, gle, pristupi neki glavar, pokloni mu se do zemlje i reče: "Kći mi, evo, umrije, ali dođi, stavi ruku na nju, i oivjet će." |
19 | Isus usta te s učenicima pođe za njim. |
20 | I gle, neka ena koja bolovae dvanaest godina od krvarenja priđe odostraga i dotaknu se skuta njegove haljine. |
21 | Mislila je: "Dotaknem li se samo njegove haljine, spasit ću se." |
22 | A Isus se okrenu i vidjevi je reče: "Hrabro, kćeri, vjera te tvoja spasila." I ena bi spaena od toga časa. |
23 | I uđe Isus u kuću glavarovu. Ugleda svirače i bučno mnotvo pa |
24 | reče: "Odstupite! Djevojka nije umrla, nego spava." Oni mu se podsmjehivahu. |
25 | A kad je svijet bio izbačen, uđe on, primi djevojku za ruku i ona bi uskriena. |
26 | I razglasi se to po svem onom kraju. |
27 | Kad je Isus odlazio odande, pođu za njim dva slijepca vičući: "Smiluj nam se, Sine Davidov!" |
28 | A kad uđe u kuću, pristupe mu slijepci. Isus im kae: "Vjerujete li da mogu to učiniti?" Kau mu: "Da, Gospodine!" |
29 | Tada se dotače njihovih očiju govoreći: "Neka vam bude po vaoj vjeri." |
30 | I otvorie im se oči. A Isus im poprijeti: "Pazite da nitko ne dozna!" |
31 | Ali oni, iziavi, raznijee glas o njemu po svem onom kraju. |
32 | Tek to oni iziđoe, gle, donijee mu njemaka opsjednuta. |
33 | Poto izagna đavla, progovori njemak. Mnotvo se čudom čudilo i govorilo: "Nikada se takvo to ne vidje u Izraelu!" |
34 | A farizeji govorahu: "Po poglavici đavolskome izgoni đavle." |
35 | I obilazio je Isus sve gradove i sela učeći po njihovim sinagogama, propovijedajući Evanđelje o Kraljevstvu i liječeći svaku bolest i svaku nemoć. |
36 | Vidjevi mnotvo, saali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. |
37 | Tada reče svojim učenicima: "etve je mnogo, a radnika malo. |
38 | Molite dakle gospodara etve da poalje radnike u etvu svoju." |