| Chapter 11 |
1 | Otvori vrata, Libanone, nek' ti oganj saee cedrove! |
2 | Kukaj, čempresu, jer pade cedar, jer su mogućnici upropateni! Kukajte, hrastovi baanski, jer posječena je uma najguća. |
3 | Čuj jauk pastira, opustoen je sjaj njihov! Čuj riku lavića, opustoen je ponos jordanski! |
4 | Ovako mi reče Jahve: |
5 | "Pasi ovce klanice! Kupci ih njihovi kolju nekanjeno, a koji ih prodaju, govore: 'Blagoslovljen bio Jahve, obogatio sam se!' i pastiri ih njihovi ne tede. |
6 | Ni ja vie neću tedjeti itelja zemlje - riječ je Jahve nad Vojskama - nego: predajem, evo, svakoga u ruke njegova blinjega i u ruke kralja njegova; i oni će pustoiti zemlju, a ja neću izbavljati iz ruku njihovih." |
7 | Stadoh pasti ovce klanice za trgovce ovcama te uzeh dva tapa: jedan nazvah Naklonost, drugi Sveza. Tako sam pasao stado. |
8 | I u jednom mjesecu odbacih tri pastira. Ali mi i ovce dojadie, omrznuh im. |
9 | Tad rekoh: "Neću vas vie pasti! Koja mora uginuti, nek' ugine! Koja mora nestati, nek' nestane! A koje ostanu, neka jedna drugoj meso proderu!" |
10 | Tad uzeh svoj tap Naklonost i slomih ga da raskinem Savez svoj to ga bijah sklopio sa svim narodima. |
11 | I on se raskinu onog dana, i trgovci ovcama koji su to gledali doznae da je to bila riječ Jahvina. |
12 | Rekoh im tad: "Ako vam je to dobro, dajte mi plaću; ako nije, nemojte." Oni mi odmjerie plaću: trideset srebrnika. |
13 | A Jahve mi reče: "Baci u riznicu tu lijepu cijenu kojom su me procijenili!" Ja uzeh trideset srebrnika i bacih u riznicu u Domu Jahvinu. |
14 | Onda slomih i svoj drugi tap, Svezu - da raskinem bratstvo između Jude i Izraela. |
15 | I reče mi Jahve: "Uzmi jo opremu bezumna pastira, |
16 | jer, evo, podići ću jednoga bezumnog pastira u ovoj zemlji: za izgubljene on se neće brinuti, zalutale neće traiti, ranjene neće vidati, iscrpljene neće nositi, nego će jesti meso od pretilih i papke im otkidati. |
17 | Teko pastiru opakom koji stado ostavlja! Neka mu mač stigne ruku i desno oko! Nek' mu desnica sasvim usahne, oko desno sasvim potamni!" |