| Chapter 3 |
1 | Teko gradu krvničkom, pun je lai, prepun grabea, s pljačkanjem on ne prestaje! |
2 | Sluajte! Pucaju bičem! Sluajte! tropot točkova! Konji upropanj, kola poskakuju. |
3 | Konjanici u stremenu, mačevi sjaju, koplja sijevaju ... gomile ranjenih, snopovi mrtvih, trupla unedogled, svuda se o truplo spotiče! |
4 | Eto plaće za razvrat bludnice, ljupke ljubaznice, vjete čarobnice koja je zavodila narode svojim razvratom i plemena svojim čaranjima. |
5 | "Evo me! Tebi!" - riječ je Jahve nad Vojskama. "Na tvoje lice podignut ću skute tvoje haljine, tvoju golotinju pokazat ću narodima, tvoju sramotu kraljevstvima. |
6 | Bacit ću na tebe smeće, osramotit ću te, izloiti na stup sramote. |
7 | Svaki koji te vidi, bjeat će od tebe. Reći će: 'Niniva! Kakva razvalina!' Tko je moe poaliti? Gdje joj naći tjeitelje?" |
8 | Jesi li tvrđa od Tebe Amonove koja sjedi na rukavima Rijeke? Njezino predziđe bilo je more, njezini bedemi bile su vode. |
9 | Njezina snaga bila je Etiopija, Egipat; nije imala granica. Narodi Puta i Libije bili su joj pomoćnici. |
10 | A i ona je otila u progonstvo, morala je ići u suanjstvo; njezina nejaka djeca bila su razmrskana po svim raskrćima; za ugledne ljude njezine bacali su drijeb, svi njezini velikani okovani su lancima. |
11 | Tako će i ti biti slomljena, bit će svladana; tako će i ti morati traiti utočite pred dumaninom. |
12 | Tvoje utvrde sve su kao smokvino stablo s urodom mladih smokava; kad se potrese stablo, smokve padaju u usta svakome koji ih eli jesti. |
13 | Gledaj svoj narod: sve je ensko u domu tvome; vrata tvoje zemlje irom se otvaraju neprijatelju; oganj je sagao tvoje prijevornice. |
14 | Nacrpi vode za opsadu, utvrdi svoje bedeme, gnječi blato, gazi ilovaču, uzmi kalup za opeku. |
15 | A ipak će te oganj saeći i mač potamaniti. Namnoi se kao kukci, namnoi se kao skakavci; |
16 | [16a] umnoi svoje trgovce da ih bude vie nego zvijezda na nebu, |
17 | [17a] tvoje posade neka bude kao skakavaca, a tvojih pisara kao kobilica. Borave po zidovima kad je hladan dan. Sunce grane: [16b] kukci razvijaju krilaca i lete, [17b] i odlaze tko zna kamo. |
18 | Jao! Kako su zaspali tvoji pastiri, kralju asirski? Tvoji izabrani vojnici drijemaju, narod se tvoj rasprio po gorama, nitko ga vie ne moe sakupiti. |
19 | Tvojoj rani nema lijeka! Neizlječiva je tvoja ozljeda. Svi koji to saznaju pljeću tvojoj razvalini. Tko nije bez sanka i prestanka osjećao na sebi tvoju okrutnost? |