| Chapter 2 |
1 | Gledajte, preko gora hrli glasnik, on navijeta: "Spasenje!" Svetkuj svoje blagdane, Judo, ispuni svoje zavjete, jer Belijal vie neće prolaziti po tebi, on je sasvim zatrt. |
2 | Protiv tebe dolazi ruitelj. Postavi strau na bedeme, gledaj na put, opai bedra, saberi sve svoje snage. |
3 | Da, Jahve će obnoviti vinograd Jakovljev i vinograd Izraelov. Pljačkai ih opljačkali, mladice im potrli. |
4 | titovi njegovih junaka crvene se, njegovi su ratnici u grimizu; ognjem blista čelik na njihovim bojnim kolima kad krenu u boj; konji im se propinju. |
5 | Po ulicama bjesne bojna kola, lete preko trgova; na pogled su baklje goruće; kao munje, samo sijevaju. |
6 | Pozivaju se borci odabrani, bacaju se u rovove, hrle brzo na bedeme, već je zaklon postavljen. |
7 | Vrata koja gledaju na Rijeku otvaraju se, strava je u palači. |
8 | Podiu, u izgnanstvo odvode Gospodaricu, robinjice njene cvile, tuguju kao golubice, u prsa se udaraju. |
9 | Niniva je nabujalo jezero, oni bjee pred vodom njezinom. "Zaustavite se, stanite!" Ali se nitko ne okreće. |
10 | "Grabite srebro! Grabite zlato!" Blagu kraja nema, obilje dragocjenosti! |
11 | Pljačkanje, haranje, razaranje! Srce zamire, koljena klecaju, u bedrima drhtavica, svima su lica poblijedjela. |
12 | Gdje je skrovite lavovima i log lavićima? Kad je lav izlazio, lavica je ostajala i lavovi maliani; plaio ih nitko nije. |
13 | Lav je grabio za svoje laviće, davio je za svoje lavice; svoje spilje punio je plijenom, svoja skrovita lovinom. |
14 | "Evo me! Tebi!" - riječ je Jahve nad Vojskama. "Pretvorit ću u dim tvoja bojna kola, mač će poklati tvoje laviće. Istrijebit ću sa zemlje tvoja pljačkanja, i neće se vie čuti povik tvojih glasnika." |