| Chapter 1 |
1 | Riječ Jahvina dođe Joni, sinu Amitajevu: |
2 | "Ustani," reče mu, "idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloća njihova popela do mene." |
3 | A Jona ustade da pobjegne u Tari, daleko od Jahve. Siđe u Jafu i nađe lađu to je plovila u Tari. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Tari, daleko od Jahve. |
4 | Ali Jahve podie na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te miljahu da će se lađa razbiti. |
5 | Uplaie se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakali, stadoe iz lađe bacati tovar to bijae u njoj. Jona pak bijae siao na dno lađe, legao i zaspao tvrdim snom. |
6 | Zapovjednik lađe pristupi mu i reče: "to spava kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Moda će nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo." |
7 | Potom rekoe jedni drugima: "Hajde da bacimo drijeb da vidimo od koga nam dođe ovo zlo." Bacie drijeb i pade drijeb na Jonu. |
8 | Oni mu onda rekoe: "Kai nam: zbog koga nas ovo zlo snađe, kojim se poslom bavi, odakle dolazi, iz koje si zemlje i od kojega naroda?" |
9 | On im odgovori: "Ja sam Hebrej, i tujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju." |
10 | Ljudi se uplaie veoma i rekoe mu: "to si to učinio!" Jer bijahu doznali da on bjei od Jahve - sam im je to pripovjedio. |
11 | Oni ga zapitae: "to da učinimo s tobom da nam se more smiri?" Jer se more sve bjenje dizalo. |
12 | On im odgovori: "Uzmite me i bacite u more, pa će vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme." |
13 | Ljudi uzee veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bjenje dizalo protiv njih. |
14 | Tad zazvae Jahvu i rekoe: "Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog ivota ovoga čovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: čini kako ti je milo." |
15 | I uzevi Jonu, bacie ga u more - i more presta bjesnjeti. |
16 | Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoe rtvu Jahvi i učinie zavjete. |