| Chapter 1 |
1 | Riječ Jahvina koja dođe Joelu, sinu Petuelovu. |
2 | Čujte ovo, starci, počujte, svi itelji zemlje! Je li ovakvo to ikad bilo u vae dane il' u dane vaih otaca? |
3 | Recite ovo svojim sinovima, vai sinovi svojim sinovima, a njihovi sinovi potonjem koljenu. |
4 | to ostavi aka, prodrije skakavac, to ostavi skakavac, prodrije gusjenica, to ostavi gusjenica, prodrije ljupilac. |
5 | Probudite se, pijanice, i plačite! Sve vinopije, tuite za novim vinom: iz usta vam je oteto. |
6 | Jer prekri moju zemlju narod moćan i bezbrojan; zubi su mu kao zubi lavlji, očnjaci mu kao u lavice. |
7 | Opustoi mi lozu vinovu i polomi smokve moje; oguli ih i razbaca, grane su im pobijeljele. |
8 | Plačite k'o djevica odjevena u kostrijet za zaručnikom svojim. |
9 | Nestade prinosnice i ljevanice iz Doma Jahvina. Tue svećenici, sluge Jahvine. |
10 | Opustoeno polje, zemlja poharana. Poharano ito, vino propade, presahnu ulje. |
11 | Tugujte, teaci, kukajte, vinogradari, za penicom i za ječmom, jer propade etva poljska. |
12 | Loza usahnu, uvenu smokva, mogranj, palma i jabuka: svako se drvo poljsko sasui. Da, nestade radosti između sinova ljudskih. |
13 | Svećenici, opaite kostrijet i tuite! Slubenici rtvenika, naričite! Dođite, prenoćite u kostrijeti, slubenici Boga mojeg! Jer iz Doma Boga naeg nesta prinosnice i ljevanice! |
14 | Naredite sveti post, proglasite zbor svečani; starjeine, saberite sve stanovnike zemlje u kuću Jahve, Boga svojeg. Zavapijte Jahvi: |
15 | "Jao dana!" Jer Jahvin dan je blizu i dolazi k'o pohara od Svevinjeg. |
16 | Ne ičeznu li hrana pred naim očima? Nije li nestalo radosti i sreće iz Doma Boga naega? |
17 | Istrunu zrnje pod grudama; puste su itnice, poruene spreme jer ita nesta. |
18 | Kako li stoka uzdie! Krda goveda podivljala lutaju jer im nema pae. Čak i stada ovaca kaznu podnose. |
19 | Tebi, Jahve, vapijem: oganj popali panjake pustinjske, plamen saga sva stabla poljska. |
20 | Čak i zvijeri čeznu za tobom, jer presuie potoci, oganj popali panjake pustinjske. |