| Chapter 7 |
1 | Kad hoću Izraela liječiti, otkriva se bezakonje Efrajimovo i zloća Samarije; prijevarom se bave oni: tat u kuću provaljuje, a vani napadaju razbojnici. |
2 | I u srcu svome oni ne kau da ja pamtim svu zlopakost njihovu! Ali djela su ih njihova sad opkolila, pred licem mojim ona stoje. |
3 | Svojom zloćom razveseljuju kralja, a knezove podloću svojom. |
4 | Svi su oni preljubnici, kao peć su raarena koju pekar vie ne potpaljuje kad zamijesi tijesto pa dok ne ukisne. |
5 | U dan kralja naega knezovi oboljee od estine vina, a on ruku prua pijanima. |
6 | U zavjeri srce im se ari poput peći; svu noć njihova jarost drijema, ujutru se razgara k'o plam ognjeni; |
7 | poput peći svi se raspalili te prodiru svoje suce. Padoe svi njihovi kraljevi, a nijedan od njih zazvao me nije. |
8 | Efrajim se mijea s narodima, Efrajim je pogača to je ne prevrnue. |
9 | Tuđinci prodiru snagu njegovu, a on toga i ne zna! Sjedine mu pobijelie glavu, a on toga i ne zna! |
10 | Naprasitost Izraelova protiv njih samih svjedoči; i oni se ne vraćaju Jahvi, Bogu svome, i uza sve to oni ga ne trae! |
11 | Efrajim je kao golubica plaha i bez razuma; oni pozivaju Egipat, idu u Asiriju. |
12 | Kamo god otili, na njih ću razapeti svoju mreu, oborit ću ih kao ptice nebeske, za njihovu ih kazniti zloću. |
13 | Teko njima jer od mene odbjegoe! Propast na njih jer se pobunie protiv mene! Otkupit' ih hoću, a oni protiv mene lau. |
14 | Oni me ne prizivlju iz srca kada kukaju na svojim leajima; razdiru svoje lice zbog ita i mota, ali protiv mene se bune. |
15 | Dok sam im ja miicu krijepio, oni su zlosti smiljali protiv mene! |
16 | Okreću se prema nitavostima, oni su poput varljiva luka. Poradi razbjenjela jezika knezovi će im od mača pasti, bit će im to na ruglo u zemlji egipatskoj! |