| Chapter 14 |
1 | Kralj Astijag bi pridruen svojim ocima, a naslijedi ga Kir Perzijanac. |
2 | Daniel ivljae kod kralja, koji ga potivae vie nego bilo kojega od svojih prijatelja. |
3 | A imali su u Babilonu kumira imenom Bela i prinosili mu svaki dan po dvanaest artaba najboljeg brana, četrdeset ovaca i est metreta vina. |
4 | I kralj ga je tovao i svaki dan iao da mu se klanja. A Daniel se klanjae svome Bogu. |
5 | Stoga mu reče kralj: "Zato se ti ne klanja Belu?" On odgovori: "Jer ne tujem rukotvorenih kumira, nego Boga ivoga, koji stvori nebo i zemlju i koji gospodari svakim tijelom!" |
6 | Tada će kralj: "Ti dakle misli da Bel nije ivi bog? Zar ne vidi to sve pojede i popije svaki dan?" |
7 | I reče Daniel smijeeći se: "Ne varaj se, kralju; iznutra je od gline, izvana od mjedi; nikada taj jo nije ni jeo ni pio." |
8 | Kralj, bijesan, dozva Belove svećenike te im reče: "Ako mi ne reknete tko jede ovu hranu, umrijet ćete; no ako dokaete da to Bel jede, umrijet će Daniel to pogrdi Bela." |
9 | I reče Daniel kralju: "Neka bude po tvojoj riječi!" A svećenika Belovih bijae sedamdeset, ne brojeći ene i djecu. |
10 | Kralj tako uđe s Danielom u hram Belov. |
11 | Svećenici mu Belovi rekoe: "Mi ćemo izići, a ti, o kralju, naredi da se postave jela i donese mijeano vino: zatim zaključaj vrata i zapečati ih svojim prstenom; ako ujutro dođe i ne nađe da je Bel sve pojeo, neka umremo - mi ili Daniel, na klevetnik." |
12 | Nisu se bojali, jer bijahu načinili pod stolom tajni ulaz kojim bi svaki dan dolazili i troili jelo. |
13 | Ali kad oni izađoe i kralj dade postaviti jela Belu, |
14 | Daniel naredi svojim slugama da donesu pepela i njime pospu sav hram pred očima kraljevim. Tada iziđoe, zaključae vrata, zapečatie ih kraljevim prstenom te otiđoe. |
15 | Svećenici, po običaju, dođoe noću sa enama i djecom: sve izjedoe i popie. |
16 | Kralj sutradan urani, a tako i Daniel. |
17 | I kralj ga zapita: "Daniele, jesu li pečati nepovrijeđeni?" - "Nepovrijeđeni su, kralju", odgovori Daniel. |
18 | Čim se otvorie vrata, kralj pogleda na stol i povika iza glasa: "Velik li si, Bele, i nema nikakve prijevare u tebe!" |
19 | Daniel se nasmija; zadra kralja da ne uđe, pa mu reče: "Pogledaj pod, istrai čije su ovo stope!" |
20 | "Vidim stope mukaraca, ena i djece" reče kralj. |
21 | I bijesan, dade uhvatiti svećenike, ene i djecu njihovu. Tada mu pokazae tajna vrata na koja su ulazili i troili ono to bijae na stolu. |
22 | Kralj ih dade pogubiti, a Bela predade Danielu, koji razori njega i njegov hram. |
23 | A bijae i velik zmaj koga tovahu Babilonci. |
24 | Kralj reče Danielu: "Hoće reći da je mjeden? Gle! ivi, jede, pije: neće valjda kazati da ovo nije ivi bog. Pokloni mu se!" |
25 | Daniel odgovori: "Ja se klanjam Gospodu Bogu svome; on je Bog ivi. A ti, kralju, daj mi vlast, i ja ću ubiti ovu zmiju bez mača i bez toljage." |
26 | I reče kralj: "Dajem ti!" |
27 | Tada Daniel uze smole, masti i dlaka, sve to ispeče, načini od toga kuglice te ih baci zmaju u drijelo. Zmaj proguta i rasprsnu se. A Daniel reče: "Gledajte čemu se klanjate!" |
28 | Kad to čue Babilonci, silno se razbjesnjee i pobunie se protiv kralja. Rekoe: "Kralj postade idov: Bela srui, zmaja ubi, svećenike pokla." |
29 | Navalie dakle kralju i rekoe: "Predaj nam Daniela, inače ćemo ubiti tebe i tvoj dom!" |
30 | I vidje kralj da estoko navaljuju; prisiljen, preda im Daniela. |
31 | Oni ga bacie u lavlju jamu: i ostade ondje est dana. |
32 | U jami bijae sedam lavova kojima davahu svaki dan po dva trupla i dvije ovce: tada im ne dadoe nita da bi prodrli Daniela. |
33 | A prorok Habakuk bijae u Judeji: upravo bijae skuhao kau i nadrobio kruha u posudu te poao da odnese eteocima u polje. |
34 | I Anđeo Gospodnji reče Habakuku: "Odnesi ručak koji ima u Babilon, Danielu u lavljoj jami!" |
35 | Habakuk odgovori: "Gospodine, Babilon ne vidjeh i za jamu ne znam!" |
36 | Anđeo ga Gospodnji uhvati za vrh glave i noseći za kiku spusti ga u Babilonu povrh jame hitrinom svoga duha. |
37 | I povika Habakuk: "Daniele, Daniele, uzmi ručak to ti ga alje Bog!" |
38 | A Daniel reče: "Spomenuo si se mene, Boe, i nisi zapustio one koji tebe ljube." |
39 | I ustade Daniel i blagova, a Anđeo Gospodnji odmah vrati Habakuka u njegovu zemlju. |
40 | Sedmoga dana dođe kralj da oplače Daniela; priđe jami, pogleda, kad ono: Daniel sjedi. |
41 | Tada kralj povika iza glasa: "Velik si, Gospode Boe Danielov, i nema drugoga Boga osim tebe!" |
42 | I zapovjedi da Daniela izvade iz jame i da onamo bace one koji su njega htjeli upropastiti: lavovi ih učas poderae pred njegovim očima. |