| Chapter 13 |
1 | U Babilonu ivljae neki čovjek po imenu Jojakim. |
2 | On se oeni Suzanom, kćerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom. |
3 | Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojie svoju kćer po Zakonu Mojsijevu. |
4 | Jojakim bijae vrlo bogat: uz kuću imae vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijae potovaniji od svih. |
5 | One godine izabrae za suce dva starca iz naroda. O takvima reče Gospod: "Bezakonje izađe iz Babilona po starjeinama, sucima koji su se smatrali upravljačima naroda." |
6 | Ovi posjećivahu kuću Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraćahu se njima. |
7 | Kad bi se narod, oko podneva, raziao, Suzana bi dolazila etati u vrt svog mua. |
8 | Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i eta, pa je poeljee. |
9 | Izgubie od toga razum, odvratie svoje oči od Neba i zaboravie njegove pravedne sudove. |
10 | Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku, |
11 | jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom, |
12 | ali su ivo nastojali da je svaki dan vide. |
13 | Jednom se rastadoe rekavi: "Hajdemo kući, doba je ručku." I svaki ode na svoju stranu, |
14 | ali se vratie i nađoe na istom mjestu. Ispitujući se za povod, priznae pohotu za njom, i tada ugovorie priliku kad bi mogli zateći Suzanu samu. |
15 | I dok su tako vrebali zgodan dan, uđe ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijae vruće. |
16 | Ondje ne bijae nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu. |
17 | Ona reče djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zaključajte vrtna vrata da se okupam!" |
18 | One učine kako im zapovjedi: zaključae vrtna vrata te iziđoe na pokrajna vrata da donesu to im je zapovjedila; nita nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni. |
19 | Čim djevojke izađoe, oni ustadoe i pritrčae k njoj. |
20 | "Evo, rekoe, vrtna su vrata zaključana, nitko nas ne vidi. Mi te se poeljesmo, podaj nam se i budi naa! |
21 | Ako li neće, mi ćemo protiv tebe svjedočiti da je neki mladić bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke." |
22 | Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: učinim li to, smrt me čeka; ne učinim li, neću vam ruci umaći. |
23 | Milije mi je da neduna padnem u vae ruke nego da sagrijeim pred Gospodom." |
24 | I povika iza glasa. Okrenue vikati i oba starca na nju, |
25 | a jedan potrča i otvori vrtna vrata. |
26 | Kad ukućani čue krikove u vrtu, dotrčae na pokrajnja vrata da vide to se dogodilo. |
27 | Poto starci ispripovjedie svoju pripovijest, postidjee se sluge veoma, jer se o Suzani takvo to nikad ne ču. |
28 | Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina mua. Dođoe onamo starci, puni bezbone namjere da Suzanu usmrte. |
29 | Rekoe skupljenu narodu: "Poaljite po Suzanu, kćer Hilkijinu, enu Jojakimovu!" Poslae po nju. |
30 | Ona dođe sa svojim roditeljima, djecom i svim rođacima. |
31 | A Suzana bijae veoma ljupka i ljepolika. |
32 | Kako bijae pod koprenom, oni bezakonici naredie da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote. |
33 | Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu. |
34 | Oba starca ustadoe usred naroda i stavie joj ruke na glavu. |
35 | Ona plačući, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu. |
36 | Starci rekoe: "Dok mi etasmo sami po vrtu, uđe ona sa dvije djevojke, zaključa vrtna vrata i otpusti djevojke. |
37 | Priđe k njoj mladić koji bijae skriven i lee s njom. |
38 | Mi bijasmo u kutu vrta; videći to bezakonje, potrčasmo k njima. |
39 | Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladića jer bijae jači od nas pa otvori vrata i pobjee. |
40 | Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijae. |
41 | Ne htjede nam kazati. Za to svjedočimo." Povjerova im zbor - tÓa oni bijahu starjeine narodne, suci, i osudie je na smrt. |
42 | Suzana povika iza glasa: "Boe vječni, ti koji poznaje tajne, koji zna sve prije negoli se zbude, |
43 | ti znade da su lano svjedočili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne učinih nita od onoga to je njihova pakost izmislila protiv mene." |
44 | Gospod uslii njezin vapaj. |
45 | Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela. |
46 | On povika iza glasa: "Ja sam čist od krvi njezine!" |
47 | Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "to si to kazao?" |
48 | Stade posred njih i reče: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu? |
49 | Vratite se u sudnicu, jer lano ovi svjedočie protiv nje." |
50 | Sav se narod brzo vrati, a starjeine mu rekoe: "Dođi, sjedni među nas i reci nam, jer tebi Bog dade starjeinstvo!" |
51 | Tada im reče Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja ću ih ispitati." |
52 | Rastavie ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reče mu: "Stari zlikovče, sada dođoe na te grijesi koje nekoć učini, |
53 | donoseći nepravedne presude, osuđujući nedune i oslobađajući krivce, dok Gospod govori: 'Neduna i pravedna da nisi ubio.' |
54 | Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom triljom." |
55 | Daniel reče: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anđeo je Boji već dobio od Boga zapovijed da te rasiječe po sredini." |
56 | I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reče: "Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula! |
57 | Ovako ste radili sa kćerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kći Judina ne podloi vaem bezakonju. |
58 | Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori: "Pod jasikom." |
59 | Daniel mu reče: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anđeo Boji čeka s mačem u ruci da te rasiječe po sredini te vas obojicu zatre." |
60 | Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one to se u nj uzdaju. |
61 | I okrenue se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lano svjedočenje. |
62 | I učinie njima kako u svojoj pakosti oni smislie blinjemu: pogubie ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spaena jedna neduna krv. |
63 | Hilkija i njegova ena dadoe hvalu Bogu za svoju kćer Suzanu, a tako i Jojakim, mu njezin, i svi njezini rođaci, to se na njoj ne nađe nita sramotno. |
64 | I od onoga dana Daniel postade velik u očima naroda. |