| Chapter 4 |
1 | Ja, Nabukodonozor, ivljah mirno u svojoj kući i sretno u svojoj palači, |
2 | kad vidjeh sanju koja me uplaila. Utvare i viđenja to su mi se na mom leaju vrzla po glavi uznemirie me. |
3 | I naredih: neka mi pozovu sve mudrace babilonske da mi kau to sanja znači. |
4 | Dođoe gataoci, čarobnici, zvjezdari i tumači znakova: ja im rekoh svoju sanju, a oni mi ne znadoe reći njezino značenje. |
5 | Tada dođe preda me Daniel, koji je nazvan Baltazar prema imenu moga boga, i u komu prebiva duh Boga Svetoga. Ja mu pripovjedih svoju sanju: |
6 | "Baltazare, starjeino gatalaca, znam da u tebi prebiva duh Boga Svetoga i da ti nijedna tajna nije preteka: evo sanje to je imah: daj mi njezino značenje. |
7 | Evo viđenja to mi se na postelji vrzlo po glavi: Pogledam, kad evo jedno stablo usred zemlje vrlo veliko. |
8 | Stablo poraste, postade snano, visina mu dosee nebo, vidjelo se s krajeva zemlje. |
9 | Kronja mu bijae lijepa, plodovi obilni; na njemu je bilo hrane za sve, u njegovoj sjeni počivae zvijerje poljsko, na njegovim se granama gnijezdile ptice nebeske i svako se tijelo hranilo od njega. |
10 | Ja promatrah viđenja to su mi se na mojoj postelji vrzla po glavi kad, evo, Straar, Svetac, silazi s neba, |
11 | silnim glasom viče: 'Posijecite stablo, okreite mu grane, počupajte mu liće, pobacajte plodove! Neka se ivotinje razbjegnu ispod njega i ptice s grana njegovih! |
12 | U zemlji ostavite panj i korijenje u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj! Neka ga pere rosa nebeska, i travu zemaljsku neka dijeli sa zvijerjem poljskim! |
13 | Neka mu se promijeni srce čovječje, srce ivotinjsko nek' mu se dade! Sedam vremena neka prođe nad njim! |
14 | Tako su presudili Straari, tako su odlučili Sveci, da sve ivo upozna kako Svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim: on ga daje kome hoće i postavlja nad njim najniega od ljudi!' |
15 | Ovo je sanja to je vidjeh ja, kralj Nabukodonozor. A ti, Baltazare, reci mi njezino značenje, jer mi nijedan od mudraca moga kraljevstva to ne moe reći; ti moe, jer u tebi je duh Boga Svetoga." |
16 | Tada se Daniel, nazvan Baltazar, načas smete i prestrai u svojim mislima. Kralj reče: "Baltazare, ne daj se zbuniti ovom sanjom i njezinim značenjem!" Baltazar odgovori: "Gospodaru moj, ova sanja neka bude tvojim dumanima i njezino značenje tvojim mrziteljima! |
17 | Stablo koje si vidio, veliko i snano, koje see sve do neba i vidi se po svoj zemlji, |
18 | kronje lijepe i plodova obilnih na kojem bijae hrane za sve i pod kojim počiva zvijerje poljsko, a na njegovim se granama gnijezde ptice nebeske: |
19 | to si ti, o kralju, koji si velik i moćan, veličina ti se povećala i dosegla do neba, a tvoja vlast do krajeva zemlje. |
20 | A to je vidio kralj kako Straar, Svetac, silazi s neba te govori: 'Posijecite stablo, raskomadajte ga, no njegov panj i korijenje ostavite u zemlji, u gvozdenim i mjedenim okovima, u travi poljskoj, neka ga pere rosa nebeska i dio neka mu bude sa zvijerjem poljskim dok ne prođe sedam vremena nad njim' - |
21 | ovo je značenje, o kralju, odluka Svevinjega to će se ispuniti na mom gospodaru kralju: |
22 | Izagnat će te iz drutva ljudi i sa ivotinjama će poljskim boraviti; hranit će se travom kao goveda, tebe će prati rosa nebeska; sedam će vremena proći nad tobom dok ne upozna da Svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim i da ga daje kome on hoće. |
23 | A to se reklo 'Ostavite panj i korijenje stabla' - tvoje će se kraljevstvo obnoviti čim spozna da Nebesa imaju svu vlast. |
24 | Zato, kralju, neka ti bude mio moj savjet: iskupi svoje grijehe pravednim djelima i svoja bezakonja milosrđem prema siromasima, da bi ti potrajala sreća." |
25 | Sve se to dogodi kralju Nabukodonozoru. |
26 | Dvanaest mjeseci kasnije, etajući babilonskim kraljevskim dvorom, |
27 | kralj govorae: "Nije li to taj veliki Babilon to ga ja sagradih da mi bude kraljevskom prijestolnicom - snagom svoje moći, na slavu svoga veličanstva?" |
28 | Jo bijahu te riječi u ustima njegovim kad s neba dođe glas: "Tebi se objavljuje, kralju Nabukodonozore! Kraljevstvo ti se oduzelo; |
29 | bit će izagnan iz drutva ljudi, sa ivotinjama će poljskim boraviti; hranit će se travom kao goveda, i sedam će vremena proći nad tobom dok ne spozna da Svevinji ima vlast nad kraljevstvom ljudskim, i da ga on daje kome hoće." |
30 | I smjesta se riječ izvri na Nabukodonozoru: bi izagnan iz drutva ljudi, jeđae travu kao goveda, prala ga rosa nebeska; vlasi mu narastoe poput orlova perja, a njegovi nokti kao ptičje pande. |
31 | "Poto se navrie određeni dani, ja, Nabukodonozor, podigoh oči prema nebu, razum mi se vrati, tada blagoslovih Svevinjega hvaleći i uzvisujući onoga koji ivi dovijeka: njegovo je kraljevstvo - kraljevstvo vječno, njegova je vlast za sva pokoljenja. |
32 | Stanovnici zemlje - upravo kao da ih i nema: po svojoj volji postupa on s vojskom nebeskom i sa iteljima zemaljskim. Nitko ne moe zaustaviti njegovu ruku ili mu kazati: 'to to radi?' |
33 | U isti čas razum mi se vrati, i na slavu moje kraljevske časti vrati mi se veličanstvo i sjaj; moji me savjetnici i velikai potraie, bih uspostavljen u kraljevsku čast i moja veličina jo poraste. |
34 | Sada ja, Nabukodonozor, hvalim, uzvisujem i slavim Kralja nebeskoga, čija su sva djela istina, svi putovi pravda i koji moe poniziti one koji hode u oholosti." |