| Chapter 33 |
1 | Dođe mi riječ Jahvina: |
2 | "Sine čovječji, govori sinovima naroda svojega! Reci: 'Ako ja na neku zemlju dovedem mač, a narod te zemlje uzme jednoga između sebe i postavi ga za straara, |
3 | a on - videći da mač dolazi na zemlju - zatrubi u rog i opomene sav narod: |
4 | ako se tada onaj koji čuje glas roga ne da opomenuti te mač dođe i pogubi ga - krv njegova past će na glavu njegovu: |
5 | jer, čuo je glas roga, ali se ne dade opomenuti - krv njegova past će na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi ivot. |
6 | A opet, ako straar - videći da mač dolazi na zemlju - ne zatrubi u rog i ne opomene narod te mač dođe i pogubi koga od njih: taj je, dodue, poginuo zbog svoga grijeha, ali ću ja krv njegovu traiti iz straarove ruke.' |
7 | I tebe sam, sine čovječji, postavio za straara domu Izraelovu: kad čuje riječ iz mojih usta, opomeni ih u moje ime. |
8 | Reknem li bezboniku: 'Bezboniče, umrijet će!' - a ti ne progovori i ne opomene bezbonika da se vrati od svojega zloga puta, bezbonik će umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu trait ću iz tvoje ruke. |
9 | Ali ako bezbonika opomene da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on će umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio ivot svoj. |
10 | Sine čovječji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: 'Prijestupi i grijesi nai pritiću nas i zbog njih propadamo! I da jo ivimo?' |
11 | Odgovori im: 'ivota mi moga - riječ je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbonikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da ivi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zato da umrete, dome Izraelov!' |
12 | Sine čovječji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika neće izbaviti pravednost njegova u dan kad sagrijei niti će bezbonik stradati zbog svoje bezbonosti u dan kad se od nje odvrati, kao to ni pravednik neće moći ostati na ivotu u dan kad sagrijei. |
13 | Reknem li ja prevedniku: 'ivjet će!' a on se pouzda u svoju pravednost i stane činiti nepravdu, zaboravit ću svu njegovu pravednost, i on će umrijeti zbog nepravde to je počini! |
14 | A reknem li bezboniku: 'Umrijet će!' a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi, |
15 | vrati zalog, plati oteto i stane ivjeti po zakonima ivota, ne čineći bezakonja - ivjet će, neće umrijeti! |
16 | I svi grijesi njegovi to ih bijae počinio bit će mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, ivjet će!' |
17 | Ali sinovi naroda tvoga govore: 'Jahvin put nije pravedan!' Njihov put nije pravedan! |
18 | Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane činiti nepravdu, on će stoga umrijeti. |
19 | A ako se bezbonik odvrati od svoje bezbonosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on će zbog toga ivjeti. |
20 | A vi velite: 'Jahvin put nije pravedan!' Svakome ću od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!" |
21 | Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana naeg izgnanstva, dođe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reče: "Pade grad!" |
22 | Ruka se Jahvina spustila na me uveče, prije dolaska toga bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on dođe k meni ujutro! Otvorie mi se, dakle, usta i ja vie ne bijah nijem. |
23 | I dođe mi riječ Jahvina: |
24 | "Sine čovječji, oni koji ive u ovim ruevinama zemlje Izraelove govore: 'Jedan bijae Abraham i batini ovu zemlju, a nas je mnogo - nama je zemlja dana u posjed!' |
25 | Stoga im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po gorama, oči podiete kumirima svojim, krv prolijevate - i jo da posjedujete ovu zemlju? |
26 | Na svoj se mač oslanjate, činite gadosti, oskvrnjujete enu blinjega - i jo da posjedujete ovu zemlju?' |
27 | Ovo im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: ivota mi moga, oni koji su u ruevinama od mača će pasti; one koji su u polju dat ću zvijerima da ih prodru; a koji su u utvrdama i po pećinama od kuge će poginuti! |
28 | Tako ću zemlju ovu razoriti i opustoiti i nestat će zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet će gore Izraelove i nitko vie neće njima prolaziti. |
29 | I znat će da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opustoim zbog svih gadosti to ih počinie.' |
30 | A o tebi, sine čovječji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na kućnim vratima i govore jedan drugom: 'Hajde da čujemo kakva je to riječ dola od Jahve!' |
31 | I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i slua tvoje riječi, ali ih ne izvruje: naslađuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom. |
32 | I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: riječi ti sluaju, ali ih ne izvruju. |
33 | Ali kad sve ovo dođe - gle, već dolazi - znat će da prorok bijae među njima!" |