| Chapter 31 |
1 | Jedanaeste godine, trećega mjeseca, prvoga dana, dođe mi riječ Jahvina: |
2 | "Sine čovječji, kai faraonu, kralju egipatskom, i mnotvu njegovu: 'Na koga naliči veličinom svojom? |
3 | Usporedit ću te, evo, s cedrom libanonskim, lijepih grana, gusta lića i debla visoka: vrh mu do oblaka see. |
4 | Voda ga othrani i uzvisi bezdan; rijekama mu svojim nasad oblijevae, rukave svoje slae k svem drveću poljskom. |
5 | I zato rastom on nadvisi sve poljsko drveće. Grane mu se namnoie, hvoje mu se razgranae od obilne vode to mu dotjecae; |
6 | ptice mu nebeske na granama gnijezda savijahu. Ispod hvoja njegovih legoe se divlje zvijeri. A u hladu njegovu svi veliki narodi sjeđahu. |
7 | Lijep on bijae veličinom i irinom svojih grana; do dubokih voda ilje mu sezae! |
8 | Ne bijahu mu ravni ni cedrovi u vrtu Bojem, ni čempresi se ne mogahu usporediti s granama njegovim, a platane ni kao hvoje njegove ne bijahu! Nijedno stablo u vrtu Bojem ne bjee mu po ljepoti ravno. |
9 | Ukrasih ga mnotvom grana, i zaviđae mu sve edensko drveće u vrtu Bojem.' |
10 | Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer se s rasta uzoholio to mu vrh do oblaka sezae i srce mu visina zanese, |
11 | predadoh ga u ruke najmoćnijemu od svih naroda da učini s njime po zloći njegovoj, i odbacih ga. |
12 | Tuđinci, najokrutniji od naroda, posjekoe ga i oborie, grane mu padahu po gorama i svim dolinama, hvoje mu se po svim uvalama polomie, svi se narodi zemlje od njegova hlada udaljie, ostavie ga! |
13 | Na njegovo oboreno stablo sve ptice nebeske sletjee! Među njegovim se granama sve divlje zvijeri nastanie! |
14 | Da se rastom svojim nijedno stablo pokraj vode vie ne uzvisi i da vrh svoj među oblake ne uzdigne! I da se nijedno stablo koje pije vode u visinu svoju ne uzdaje! Jer su svi predani smrti, bačeni u podzemne krajeve, posred sinova ljudskih, s onima to slaze u jamu!' |
15 | Ovako govori Jahve Gospod: 'U dan kad on siđe u Podzemlje, u znak alosti, zatvorih nad njim ponor i zaustavih rijeke njegove. I velike vode presahnue te sav Libanon zbog njega u tugu zaogrnuh i sve se poljsko drveće zbog njega osui! |
16 | Gromotom pada njegova potresoh narode kad ga strmoglavih u Podzemlje s onima to u jamu siđoe! I u podzemnom se kraju utjei sve drveće edensko, najizabranije i najljepe u Libanonu, sve to je vodu ispijalo. |
17 | I ono, miica njegova, i oni među narodima koji u hladu njegovu sjeđahu, siđoe s njim u Podzemlje, k onima to mačem bijahu probodeni. |
18 | Na koga, dakle, među drvećem edenskim, naliči svojom moći, slavom i veličinom? A sad si s njima oboren u podzemni kraj i s neobrezanima lei među onima to mačem bijahu probodeni. To je faraon i sve njegovo mnotvo' - riječ je Jahve Gospoda." |