| Chapter 22 |
1 | I dođe mi riječ Jahvina: |
2 | "Sine čovječji, hoće li suditi, hoće li suditi gradu krvničkom? Pokai mu sve gnusobe njegove! |
3 | Reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Grade to u sebi krv toliku prolijeva i to svuda sebi kumire pravi da se okalja, kucnu čas tvoj: |
4 | krvlju to je proli ti sagrijei i kumirima koje napravi ti se okalja, skrativi tako dane svoje i ubrzavi svoje godine. I zato ću te sada učiniti sramotom među narodima, ruglom po svim zemljama. |
5 | I koji su ti blizu i koji su ti daleko, podrugivat će se tebi: 'O sramotno ime, grade pokvareni!' |
6 | Eto, knezovi izraelski - svaki na svoju ruku - u tebi krv prolijevaju. |
7 | I u tebi se vie ne potuje ni otac ni majka, doljake tlače, siročad i udovice u tebi zlostavljaju! |
8 | Svetinje moje prezire, subote oskvrnjuje. |
9 | U tebi su klevetnici zbog kojih se krv prolijeva; u tebi se po gorama blaguje, posred tebe čine sramote. |
10 | U tebi se raskriva sramota očeva, u tebi siluju ene dok su nečiste. |
11 | Jedan čini gadost sa enom susjeda svoga, drugi djelom sramotnim oskvrnjuje snahu svoju, a treći u tebi siluje sestru, kćerku oca svoga. |
12 | Ima ih koji i mito primaju da krv proliju. Uzima ujam i pridatak, od blinjega silom otima, a mene zaboravlja - riječ je Jahve Gospoda. |
13 | Zato, evo, ja rukama pljećem nad plijenom to ga ti napljačka i nad krvlju to se lije u tebi. |
14 | Jer, hoće li srce tvoje izdrati i hoće li ruke tvoje odoljeti u dane kad ja na te ustanem? Ja, Jahve, rekoh i učinit ću! |
15 | Zato ću te raspriti među narode, rasijat' te po zemljama, da uklonim iz tebe svu nečistoću! |
16 | I bit će opet moja batina naočigled naroda. I znat će da sam ja Jahve!'" |
17 | Dođe mi riječ Jahvina: |
18 | "Sine čovječji, dom Izraelov troska mi postade: bakar, srebro, kositar, eljezo i olovo u peći - svi su oni troska! |
19 | Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Jer mi troska postadoste, skupit ću vas, evo, u Jeruzalemu. |
20 | Kao to se skuplja srebro, bakar, eljezo, olovo i kositar u peći te se okolo oganj potpiri da se sve rastali, tako ću i ja vas skupiti u svojem gnjevu i u svojoj jarosti, sloiti vas i rastaliti. |
21 | Jest, skupit ću vas i potpiriti oko vas oganj svoje jarosti da se usred grada rastalite. |
22 | Kao to se srebro u peći topi, tako ćete se i vi u njemu rastopiti. I znat ćete da ja, Jahve, gnjev svoj na vas izlijevam!'" |
23 | Dođe mi riječ Jahvina: |
24 | "Sine čovječji, reci jo: 'Ti si zemlja jo neočićena, koju jo ne opra kia dana jarosnoga! |
25 | Knezovi njezini, poput lavova to riču i plijen razdiru, ljude prodiru, otimlju im blago i dragocjenosti, mnoeći udovice usred nje. |
26 | Svećenici njezini ne potuju mog Zakona i oskvrnjuju moje svetinje, ne razlikujući sveto od nesvetoga, ne učeći se lučiti nečisto od čistoga. Zanemarili su subote moje, bez časti sam u njihovoj sredini. |
27 | Starjeine njezine, poput vukova to plijen razdiru i krv prolijevaju, upropaćuju ljude, lakomi na dobitak. |
28 | A proroci njezini sve to premazuju bjelilom i prekrivaju ispraznim viđenjima i lanim proricanjima zboreći: 'Ovako govori Jahve Gospod!' - a Jahve to ne reče. |
29 | Imućnici pak čine svakojaka nasilja i otimačine, siromaha i bijednika ugnjetavaju, a doljaka bespravno tlače. |
30 | Traio sam među njima nekoga da podigne zidine i stane na proboje preda me u obranu zemlje, da je ne zatrem, i ne nađoh nikoga. |
31 | I zato izlih na njih gnjev svoj pa ih zatrijeh ognjem svoje jarosti; putove im njihove na glavu oborih' - riječ je Jahve Gospoda." |