| Chapter 14 |
1 | Uto k meni dođoe neki od starjeina Izraelovih i sjedoe preda me. |
2 | I dođe mi riječ Jahvina: |
3 | "Sine čovječji! Ti ljudi nose kumire u srcu i upiru oči u ono to ih na grijeh potiče. Pa zar da trpim da u mene trae savjeta? |
4 | Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Tko god iz doma Izraelova nosi u srcu kumire i upire oči u ono to ga na grijeh potiče, a dolazi k proroku, ja, Jahve, odgovorit ću mu prema mnotvu njegovih kumira, |
5 | da uhvatim za srce dom Izraelov koji se zbog idola svojih odmetnu od mene.' |
6 | Zato reci domu Izraelovu: Ovako govori Jahve Gospod: 'Obratite se, odvratite se od kumira svojih! Odvratite lice od gnusoba svojih! |
7 | Jer tko se god iz doma Izraelova i od doljaka koji se nastanie u Izraelu odmetne od mene i u srcu nosi kumire i upire oči u ono to ga potiče na grijeh, pa unatoč tome dođe k proroku da preko njega u mene trai savjeta, njemu ću ja, Jahve, sam odgovoriti; |
8 | okrenut ću se protiv njega i učinit ću od njega poslovičan primjer: iskorijenit ću ga iz svojega naroda! I znat ćete da sam ja Jahve. |
9 | Ako li se prorok dadne zavesti i progovori, bilo bi to kao da sam ja, Jahve, zaveo toga proroka: ruku ću podići na njega i iskorijenit ću ga iz svojega naroda izraelskoga. |
10 | Obojica će podjednako snositi grijeh svoj: grijeh prorokov jednak je grijehu onoga koji je u njega traio savjeta. |
11 | I tako se dom Izraelov vie neće odmetati od mene i neće se vie kaljati svojim opačinama: on će biti narod moj, a ja ću biti njegov Bog' - riječ je Jahve Gospoda." |
12 | I dođe mi riječ Jahvina: |
13 | "Sine čovječji, zgrijei li koja zemlja protiv mene nevjerom i ja podignem ruku na nju te joj unitim i posljednju pričuvu kruha i pustim na nju glad da zatrem u njoj sve ljude i stoku; |
14 | preostanu li u njoj samo tri čovjeka - Noa, Daniel i Job - ti će se svojom pravednoću spasiti - riječ je Jahve Gospoda. |
15 | Također, ako na tu zemlju pustim divlje zvijeri da joj djecu unite a nju pretvore u pustinju, kojom se zbog zvijeri vie nitko neće usuditi proći; |
16 | preostanu li u njoj samo ta tri čovjeka, ivota mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe, a zemlja će njihova postati prava pustinja. |
17 | Ili, ako ja trgnem mač na tu zemlju govoreći: 'Maču, prođi ovom zemljom!' da istrijebim u njoj sve ljude i stoku, |
18 | a u njoj se nađu samo ona tri čovjeka, ivota mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe. |
19 | Ili, ako ja poaljem na tu zemlju kugu te izlijem na nju gnjev i pokolj da zatrem u njoj sve ljude i stoku, |
20 | a u njoj preostanu samo ona tri čovjeka, Noa, Daniel i Job, ivota mi moga - riječ je Jahve Gospoda - oni neće spasiti ni sinova ni kćeri nego samo sebe svojom pravednoću." |
21 | Ovako govori Jahve Gospod: "Ipak, ako na Jeruzalem pustim sva svoja četiri ljuta biča - mač, glad, divlju zvjerad i kugu - da zatrem u njemu sve ljude i stoku, |
22 | u njemu će ipak preivjeti Ostatak koji će spasiti sinove i kćeri. I evo, oni će doći k vama da vidite njihovo vladanje i njihova djela i da se utjeite, jer ćete upoznati: to god poduzeh protiv Jeruzalema, ne učinih bez razloga. |
23 | Da, kad vidite njihovo vladanje i njihova djela, utjeit ćete se, jer ćete upoznati da ne učinih bez razloga to god poduzeh protiv Jeruzalema - riječ je Jahve Gospoda." |