| Chapter 8 |
1 | Godine este, estoga mjeseca, petoga dana, dok sjeđah u svojoj kući, a preda mnom starjeine judejske, spusti se na me ruka Jahvina. |
2 | Pogledah, i gle: tu kao neki čovjek; od njegovih kao bokova nanie oganj, a od njegovih kao bokova navie bljeskanje, neto poput usijane kovine. |
3 | Isprui neto nalik na ruku i uhvati me za kosu na glavi. Uto me duh podie između zemlje i neba i ponese me u boanskome viđenju u Jeruzalem, na ulaz unutranjih vrata, to su okrenuta prema sjeveru gdje stoji kumir, ljubomora koja izaziva ljubomoru. |
4 | I gle, ondje bijae Slava Boga Izraelova, kao to je vidjeh u dolini. |
5 | I reče mi: "Sine čovječji, podigni oči prema sjeveru!" I podigoh oči prema sjeveru. I gle, kumir, ljubomora, bijae i na sjeveru, kraj vrata rtvenika, na strani prema ulazu. |
6 | I reče mi: "Sine čovječji, vidi li to oni ovdje čine? Velike su to gnusobe to ih dom Izraelov ovdje čini, samo da me udalji iz mojega Svetita. A vidjet će i gorih gnusoba!" |
7 | I povede me do vrata predvorja. Pogledah, i gle: u zidu pukotina. |
8 | I reče mi: "Sine čovječji, probij taj zid!" Probih zid, a ono - ulaz! |
9 | I reče mi: "Uđi i pogledaj strahovite gadosti to se ovdje čine!" |
10 | Uđoh i pogledah. I gle, svakojake slike gmazova i gnusnih ivotinja - sve kumiri doma Izraelova, naarani na zidu, svuda uokolo. |
11 | A pred tim kumirima sedamdesetorica ljudi od starjeina doma Izraelova, i među njima i afanov sin Jaazanija. I svakome od njih u ruci kadionica iz koje se podie oblak kada miomirisnoga. |
12 | I reče mi: "Sine čovječji, vidi li to u toj tami rade starjeine doma Izraelova, svatko u svojoj oslikanoj komori? I jo govore: Jahve nas ne vidi jer je Jahve napustio zemlju!" |
13 | I reče mi jo: "A vidjet će i gorih gnusoba to se ovdje čine!" |
14 | I povede me do vrata Doma Jahvina to su okrenuta prema sjeveru. I gle, ondje sjeđahu ene i oplakivahu Tamuza. |
15 | I reče mi: "Vidi li, sine čovječji? A vidjet će i gorih gnusoba od ovih!" |
16 | I povede me u unutranje predvorje Doma Jahvina. Ondje, na ulazu u Hekal Jahvin, između trijema i rtvenika, bijae oko dvadeset i pet ljudi, okrenutih leđima Hekalu Jahvinu, a licem prema istoku, i ondje se prema istoku klanjahu suncu. |
17 | I reče mi: "Vidi li to, sine čovječji? Malo li je domu Judinu svih ovih gnusoba to ih ovdje čine, nego mi jo zemlju pune i nasiljem, i ponovo me izazivaju i granama pred nosom mau? |
18 | Zato ću i ja sada postupiti s njima jarosno i oči se moje vie neće saaliti i neću im se smilovati. I kad stanu iza glasa vikati na moje ui, neću ih usliiti." |