| Chapter 4 |
1 | Jao, potamnje zlato, to suho zlato! Sveto se kamenje prosu na uglovima svih ulica. |
2 | Sinovi sionski, nekoć cijenjeni kao najčiće zlato, ah, sada ih cijene kao sudove glinske, kao djelo ruku lončarevih! |
3 | Čak i akali pruaju dojke i doje mladunčad, ali kćeri naroda moga postae okrutne kao nojevi u pustinji. |
4 | Jezik dojenčeta za nepce se lijepi od eđi. Djeca vape za kruhom, a nikog da im ga prui. |
5 | Oni to se nekoć sladie biranim jelima ginu po ulicama; nekoć noeni u grimizu, sada se valjaju po bunitu. |
6 | Veći bijae zločin Kćeri naroda moga od grijeha Sodome, to u tren oka bi razorena, a ničija se ruka ne die na nju. |
7 | Njeni mladići bijahu nekoć čići od snijega, bjelji od mlijeka, od koralja rumenija bijahu im tijela, lice glatko k'o safir. |
8 | Sad im je obraz crnji od čađe, ne prepoznaju se vie na ulici. Koa im se lijepi za kosti, suha kao drvo. |
9 | Kako su sretni oni to ih mač probode, sretniji od onih koje pomori glad; koji padaju, iscrpljeni, jer im nedostaju plodovi zemljini. |
10 | ene, tako njene, kuhae djecu svoju, njima se hranie za propasti Kćeri naroda moga. |
11 | Jahve je utolio svoj bijes, izlio jarosnu srdbu svoju, na Sionu raspirio poar to saie i same temelje njegove. |
12 | Nisu vjerovali kraljevi zemaljski ni svekoliko stanovnitvo zemlje da će ugnjetač i neprijatelj ući na vrata jeruzalemska - |
13 | zbog grijeha svojih prorokÄa, zbog bezakonja svećenikÄa koji usred grada prolijevahu krv pravednikÄa! |
14 | K'o slijepi teturahu ulicama, omateni krvlju, te nitko nije smio da se takne odjeće njihove. |
15 | "Natrag, nečisti!" - viču im. "Natrag! Ne dirajte!" I tada pobjegoe poganima, al' ne smjedoe ondje ostati. |
16 | Rasprilo ih lice Jahvino, on ih vie nije gledao. Ne potuju vie svećenikÄa, ne saaljuju staraca. |
17 | Već nam oči ičiljee ičekujući pomoć, ali uzalud; s kula naih zureć' u daljinu očekivasmo narod koji nas ne moe spasiti. |
18 | Vrebaju nam na korake da ne hodamo po trgovima svojim. Blii nam se kraj, navrili nam se dani, na konac dolazi. |
19 | Nai gonitelji bijahu bri od orlova na nebu; u planini nas ganjahu, u pustinji dočekivahu u zasjedi. |
20 | Na ivotni dah, Jahvin pomazanik, pade u njihove jame - on za koga govorasmo: "U sjeni njegovoj ivjet ćemo među narodima." |
21 | Raduj se i veseli se, Kćeri edomska, ti koja ivi u zemlji Usu: doći će i do tebe čaa, opit će se i razgoliti. |
22 | Tvoj grijeh je iskupljen, Kćeri sionska, neće te vie u izgnanstvo voditi. Kaznit će opačinu tvoju, Kćeri edomska, razotkriti grijehe tvoje. |