| Chapter 44 |
1 | Riječ koja se javi Jeremiji za sve Judejce to ivljahu u zemlji egipatskoj, to ivljahu u Migdolu, u Tafnisu, u Memfisu i u zemlji Patrosu. |
2 | Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "I sami vidjeste svu nesreću koju sam svalio na Jeruzalem i na sve gradove judejske: evo danas su to gomile ruevina, a u njima nitko vie ne ivi, |
3 | zbog nedjela njihovih to ih učinie da bi mene vrijeđali, polazeći drugim bogovima kojih nisu poznavali ni oni, ni vi, ni oci vai, da im kade i da im slue. |
4 | A ja sam vam jednako slao svoje sluge proroke da vam kau: 'Ne činite tih gnusoba koje su mi ogavne!' |
5 | Ali me oni nisu sluali, niti su uho svoje priklonili da se okane zloće svoje i prestanu kaditi tuđim bogovima. |
6 | Zato se izli gnjev moj i srdba moja i rasplamtje se u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim, te se pretvorie u pusto i razvaline, kao to su danas. |
7 | Zato sami svaljujete na se tako golemu nesreću" - govori Jahve, Bog nad Vojskama, Bog Izraelov - "te sami do korijena istrebljujete iz Judeje sve muko i ensko, djecu i dojenčad, te vam ni ostatka ostati neće, |
8 | jer me vrijeđate djelima ruku svojih, kadeći tuđim bogovima u zemlji egipatskoj, u koju ste doli prebivati, a bit ćete iskorijenjeni i postat ćete kletva i ruglo među svim narodima na zemlji? |
9 | Jeste li zaboravili bezakonja otaca svojih, bezakonja kraljeva judejskih, bezakonja knezova svojih i ena njihovih i bezakonja svoja, bezakonja ena svojih, počinjena u zemlji judejskoj i po ulicama jeruzalemskim? |
10 | Do dana dananjega nisu se pokajali, nisu se bojali, nisu ivjeli po Zakonu mojemu ni po odredbama mojim, koje dadoh vama i ocima vaim." |
11 | Zato ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: "Evo, okrećem svoje lice vama, na nesreću vau, da zatrem svu zemlju judejsku. |
12 | Odnijet ću ostatak Judeje koji je odlučio da ide u zemlju egipatsku da se ondje stani; svi će izginuti u zemlji egipatskoj, past će od mača, od gladi će pogibati, poginut će svi, malo i veliko, pomrijet će od mača i gladi, i bit će prokletstvo, uas, kletva i poruga. |
13 | Kaznit ću sve koji budu u zemlji egipatskoj, kao to sam kaznio Jeruzalem: mačem, glađu i kugom. |
14 | A od ostatka Judeje koji je doao da se stani u Egiptu, nitko neće uteći ni preivjeti da bi se mogao vratiti u zemlju judejsku za kojom im due čeznu, da se u nju vrate i ondje nastane. Jer se nitko neće vratiti, osim izbjeglica." |
15 | I tada svi mukarci koji su znali da im ene kade tuđim bogovima, i sve nazočne ene, u velikom mnotvu, i sav narod to ivljae u zemlji egipatskoj i u Patrosu odgovorie Jeremiji: |
16 | "Riječi koje si u ime Jahvino nama objavio mi ne sluamo; |
17 | naprotiv, i dalje ćemo se drati zadane riječi: kadit ćemo nebeskoj kraljici i lijevati ljevanice, kao to smo i mi i oci nai, nai kraljevi i knezovi činili u gradovima judejskim i po ulicama jeruzalemskim: tada imadosmo kruha izobila, bijasmo sretni i ne trpjesmo nikakvih nesreća. |
18 | Ali otkako prestadosmo kaditi nebeskoj kraljici i lijevati joj ljevanice, u svemu smo oskudijevali i od mača i gladi pogibali." |
19 | A ene rekoe: "Kad kadimo kraljici nebeskoj i lijevamo joj ljevanice, zar joj bez znanja svojih mueva pečemo kolače u obliku lika njezina i lijevamo ljevanice?" |
20 | Tada Jeremija svemu narodu, mukarcima i enama, i svim ljudima koji su mu tako govorili reče: |
21 | "Nije li se Jahve spomenuo i nije li ga u srce dirnuo tamjan to ste ga palili po ulicama jeruzalemskim, vi i oci vai, vai kraljevi, knezovi i puk zemaljski? |
22 | Jahve vie nije mogao podnositi zlodjela vaih i gnusoba koje počiniste, i zato se zemlja vaa pretvorila u pusto i ruevine, u prokletstvo, bez stanovnika, kao to je i danas. |
23 | Zbog toga to ste, prinoseći tamjan, zgrijeili Jahvi, to Jahvina glasa ne sluaste i Jahvina se Zakona i njegovih se naredaba i svjedočanstava ne draste, snađe vas ova nevolja, kakva je danas." |
24 | Zatim reče Jeremija svemu narodu, osobito enama: "Čujte riječ Jahvinu, svi Judejci koji ste u zemlji egipatskoj: |
25 | Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Vi ene, ono to vaa usta obećaju, to vae ruke moraju i izvriti. Rekoste: 'Mi ćemo se tvrdo drati zavjeta to ih učinismo: kaditi kraljici nebeskoj i lijevati joj ljevanice.' Drite se samo svojih zavjeta i lijevajte revno ljevanice! |
26 | Ali čujte zato riječ Jahvinu, svi vi Judejci nastanjeni u zemlji egipatskoj! Evo, zaklinjem se velikim imenom svojim,' govori Jahve. 'U svoj zemlji egipatskoj nijedna usta judejska neće vie izustiti mojega imena; nitko neće reći: 'ivoga mi Jahve!' |
27 | Evo, bdim nad njima, na nesreću, a ne na dobro njihovo: svi ljudi judejski to su u zemlji egipatskoj poginut će od mača i gladi do potpunog istrebljenja. |
28 | I bit će malo onih koji će izbjeći maču i vratiti se iz egipatske zemlje u zemlju judejsku. Onda će sav ostatak judejski, svi koji dođoe u zemlju egipatsku da ondje ive, spoznati čija riječ vrijedi, moja ili njihova. |
29 | A ovo neka vam bude znamenje - riječ je Jahvina - da ću vas kazniti na ovome mjestu, da biste znali da će se vama na nesreću ispuniti prijetnje moje protiv vas.' |
30 | Ovako govori Jahve: 'Gle, predat ću faraona Hofru, kralja egipatskoga, u ruke njegovim neprijateljima i u ruke onih koji mu rade o glavi, ba kao to sam Sidkiju, kralja Judejskoga, predao u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, neprijatelja njegova, koji mu je radio o glavi.'" |