| Chapter 20 |
1 | A svećenik Pahur, sin Imerov, vrhovni nadzornik Doma Jahvina, ču kako Jeremija prorokuje te riječi. |
2 | I Pahur dade Jeremiju batinati i baci ga u klade to se nalaze kod gornjih vrata Benjaminovih, a u Domu su Jahvinu. |
3 | A kad sutradan Pahur pusti Jeremiju iz klada, reče mu Jeremija: "Jahve te vie ne zove Pahur već 'Uas odasvud'. |
4 | Jer ovako govori Jahve: 'Evo, predajem te uasu, tebe i sve prijatelje tvoje, i poginut će od mača neprijatelja svojih, svojim će očima vidjeti. I svu Judeju dat ću u ruke kralju babilonskom. On će ih odvesti u izgnanstvo u Babilon i mačem pobiti. |
5 | I sve bogatstvo ovoga grada, sav njegov trudom stečeni imetak i sve dragocjenosti te sve blago kraljeva judejskih predat ću u ruke neprijateljima. Oni će sve opljačkati, ugrabiti i u Babilon odnijeti.' |
6 | A ti će se, Pahure, sa svim svojim ukućanima seliti u Babilon. Da, u Babilon će doći i ondje umrijeti i biti pokopan, ti i svi tvoji prijatelji kojima si lai prorokovao." |
7 | Ti me zavede, o Jahve, i dadoh se zavesti, nadjačao si me i svladao me. A sada sam svima na podsmijeh iz dana u dan, svatko me ismijava. |
8 | Jer kad god progovorim, moram vikati, navijetati moram: "Nasilje! Propast!" Doista, riječ mi Jahvina postade na ruglo i podsmijeh povazdan. |
9 | I rekoh u sebi: neću vie na nj misliti niti ću govoriti u njegovo ime. Al' tad mi u srcu bi kao rasplamtjeli oganj, zapretan u kostima mojim: uzalud se trudih da izdrim, ne mogoh vie. |
10 | Čuh klevete mnogih: "Uas odasvud! Prijavite! Mi ćemo ga prijaviti." Svi koji mi bijahu prijatelji čekahu moj pad. "Moda ga zavedemo, pa ćemo njim ovladati i njemu se osvetiti!" |
11 | Sa mnom je Jahve kao snaan junak! Zato će progonitelji moji posrnuti i neće nadvladati, postidjet će se veoma zbog poraza, zbog nezaboravne vječne sramote. |
12 | O Jahve nad Vojskama, koji proniče pravednika i vidi mu bubrege i srce, daj da vidim kako im se osvećuje, jer tebi povjerih parnicu svoju. |
13 | Pjevajte Jahvi, hvalite Jahvu, jer on izbavi duu sirote iz ruku zlikovaca. |
14 | Proklet bio dan kad se rodih, dan kad me rodi majka moja ne bio blagoslovljen! |
15 | Proklet bio čovjek koji ocu mom dojavi: "Rodio ti se sin, mukić!" i time mi oca obradova. |
16 | Tom čovjeku bilo kao gradovima to ih Jahve nemilice razvali; već u cik zore čuo zapomaganje i poklike bojne u podne, |
17 | jer me ne pogubi u majčinoj utrobi da bi majka bila moj grob, da bi joj utroba dovijeka ostala trudna! |
18 | O, zato izađoh iz majčina krila? Da vidim jad i nevolju i u sramoti da dokončam dane! |