| Chapter 17 |
1 | Judin grijeh upisan je eljeznom pisaljkom, urezan dijamantnim vrkom u pločicu njihova srca i u rogove njihovih rtvenika, |
2 | kao spomen sinovima njihovim na rtvenike njihove i aere njihove oko zelenog drveća na visokim breuljcima, |
3 | na brdima i usred polja. Tvoje bogatstvo i sve blago tvoje pljački ću predati. Tako će platiti za grijeh svoj po svoj zemlji. |
4 | Morat će pustiti batinu koju sam tebi poklonio. Učinit ću te robljem neprijatelja u zemlji koju ne poznaje. Jer gnjev moj planu ognjem koji će vječno gorjeti. |
5 | Ovako govori Jahve: "Proklet čovjek koji se uzdaje u čovjeka, i slabo tijelo smatra svojom miicom, i čije se srce od Jahve odvraća. |
6 | Jer on je kao drač u pustinji: ne osjeća kad je sreća na domaku, tavori dane u usahloj pustinji, u zemlji slanoj, nenastanjenoj. |
7 | Blagoslovljen čovjek koji se uzdaje u Jahvu i kome je Jahve uzdanje. |
8 | Nalik je na stablo zasađeno uz vodu to korijenje puta k potoku: ne mora se ničeg bojati kad dođe ega, na njemu uvijek zelenilo ostaje. U sunoj godini brigu ne brine, ne prestaje donositi plod. |
9 | Podmuklije od svega je srce. Jedva popravljivo, tko da ga pronikne? |
10 | Ja, Jahve, istraujem srca i ispitujem bubrege, da bih dao svakom po njegovu vladanju, prema plodu ruku njegovih. |
11 | Prepelica to lei na jajima a ne lee jest onaj to nepravdom stječe bogatstvo: usred dana svojih ostavit' ga mora i na kraju ostaje lÓuda. |
12 | Slavan prijestol dignut od davnina, to je nae sveto mjesto. |
13 | O Jahve, nado Izraela, svi koji te ostave postidjet će se, koji se odmetnu od tebe bit će u prah upisani, jer ostavie Izvor ive vode. |
14 | Iscijeli me, Jahve, i bit ću zdrav, spasi me, i bit ću spaen, jer ti si pjesma moja. |
15 | Evo ih to mi govore: Gdje je riječ Jahvina? Neka se ispuni! |
16 | Ta ja se nisam vrzao oko tebe za njihovu nesreću niti sam elio kobni Dan! - ti to zna, sve to je izlazilo iz usta mojih pred tobom je. |
17 | Ne budi mi na uas, ti, utočite moje, u Dan nesretni. |
18 | Progonitelji moji nek' se postide, ne ja, njih smeti, ne mene. Na njih dovedi Dan nesretni, zatri ih dvogubim zatorom! |
19 | Ovako mi reče Jahve: "Idi i stani na vrata Sinova naroda na koja ulaze i izlaze kraljevi judejski i na sva vrata jeruzalemska. |
20 | Reci im: Čujte riječ Jahvinu, vi, kraljevi judejski i svi Judejci i Jeruzalemci koji prolazite kroz ova vrata. |
21 | Ovako govori Jahve: 'Čuvajte se ako vam je ivot mio i ne nosite tereta u dan subotnji, i ne unosite ga na vrata jeruzalemska. |
22 | I ne nosite bremena iz kuće u dan subotnji, i nikakva posla ne radite, nego svetkujte dan subotnji, kao to sam zapovjedio vaim ocima. |
23 | Oni me ne posluae i ne priklonie uha svojega, nego tvrdovrato ne posluae i ne prihvatie nauka. |
24 | A vi, ako me posluate - riječ je Jahvina - i ako ne budete nosili bremena na vrata ovoga grada, nego budete svetkovali dan subotnji, ne radeći nikakva posla, |
25 | tada će na vrata ovoga grada ulaziti kraljevi koji sjede na prijestolju Davidovu, koji se voze kolima i jau na konjima, oni i njihovi časnici, Judejci i Jeruzalemci, i ovaj će grad ostati dovijeka. |
26 | I dolazit će iz gradova judejskih, iz okolice Jeruzalema, iz zemlje Benjaminove i iz efele, iz Gorja i iz Negeba, da prinesu paljenice, klanice, prinosnice i kad i da prinesu rtvu zahvalnicu u Domu Jahvinu. |
27 | Ali ako me ne posluate te ne budete svetkovali dan subotnji, i ako budete nosili bremena ulazeći na vrata jeruzalemska u dan subotnji, tada ću potpaliti oganj na vratima njegovim: i plamen će prodrijeti dvore jeruzalemske, i neće se ugasiti.'" |