| Chapter 15 |
1 | Prorotvo o Moabu. Obnoć opustoen, aptom pade Ar Moab! Obnoć opustoen, aptom pade Kir Moab! |
2 | Uspinju se u hram dibonski, na uzviice da plaču; nad Nebom i nad Medebom Moab nariče! Sve su glave ostriene, a sve brade obrijane; |
3 | na ulicama oblače vreće, na njegovim krovovima leleču! Na njegovim trgovima svi nariču i suze prolijevaju. |
4 | Jauču Hebon i Eleala, do Jahasa jauk se čuje. Zato drću bokovi Moabu, strepi dua njegova; |
5 | srce Moabovo jeca, bjegunci mu idu do Soara. Da, uz brdo Luhit uspinju se plačući; putem horonajimskim razlijee se jauk nad propaću. |
6 | Da! Vode nimrimske postadoe pustinja: trava usahla, bilja nestalo, zelenila vie nema. |
7 | Zato stečevinu koju stekoe i ono to pritedjee nose preko Potoka vrba. |
8 | Da! Jauk se razlijee po kraju moapskom: kukanje mu do Eglajima, kukanje mu do Beer Elima. |
9 | Da! Vode dimonske krvi su pune, i jo jednu nesreću dodajem Dimonu: jednog lava na moapske bjegunce i na preivjele u zemlji. |