| Chapter 6 |
1 | One godine kad umrije kralj Uzija, vidjeh Gospoda gdje sjedi na prijestolju visoku i uzvienu. Skuti njegova plata ispunjahu Svetite. |
2 | Iznad njega stajahu serafi; svaki je imao po est krila: dva krila da zakloni lice, dva da zakrije noge, a dvama je krilima letio. |
3 | I klicahu jedan drugome: "Svet! Svet! Svet Jahve nad Vojskama! Puna je sva zemlja Slave njegove!" |
4 | Od gromka glasa onih koji klicahu stresoe se dovraci na pragovima, a Dom se napuni dimom. |
5 | Rekoh: "Jao meni, propadoh, jer čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam, a oči mi vidjee Kralja, Jahvu nad Vojskama!" |
6 | Jedan od serafa doletje k meni: u ruci mu erava koju uze klijetima sa rtvenika; |
7 | dotače se njome mojih usta i reče: "Evo, usne je tvoje dotaklo, krivica ti je skinuta i grijeh oproten." |
8 | Tad čuh glas Gospodnji: "Koga da poaljem? I tko će nam poći?" Ja rekoh: "Evo me, mene poalji!" |
9 | On odgovori: "Idi i reci tom narodu: 'Sluajte dobro, al' nećete razumjeti, gledajte dobro, al' nećete spoznati.' |
10 | Oteaj salom srce tom narodu, oglui mu ui, zaslijepi oči, da očima ne vidi, da uima ne čuje i srcem da ne razumije kako bi se obratio i ozdravio." |
11 | Ja rekoh: "Dokle, o Gospode?" On mi odgovori: "Dok gradovi ne opuste i ne ostanu bez itelja, dok kuće ne budu bez ikoga iva, i zemlja ne postane pusto, |
12 | dok Jahve daleko ne protjera ljude. Haranje veliko pogodit će zemlju, |
13 | i ostane li u njoj jo desetina, i ona će biti zatrta poput duba kad ga do panja posijeku. Panj će njihov biti sveto sjeme." |