| Chapter 1 |
1 | Viđenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih. |
2 | Čujte, nebesa, posluaj, zemljo, jer Jahve govori: "Sinove sam ti odgojio, podigao, al' se oni od mene odvrgoe. |
3 | Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije." |
4 | Jao, grena li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovačkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostavie, prezree Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leđa. |
5 | TÓa gdje da vas jo udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo; |
6 | od pete do glave nidje zdrava mjesta, već ozljede, modrice, otvorene rane, ni očićene, ni povijene, ni uljem ublaene. |
7 | Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oči haraju tuđinci - pusto k'o kad propade Sodoma. |
8 | Kći sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut. |
9 | Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori slični. |
10 | Čujte riječ Jahvinu, glavari sodomski, posluaj zakon Boga naega, narode gomorski! |
11 | "to će mi mnotvo rtava vaih?" - govori Jahve. - "Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi. |
12 | Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ite da gazite mojim predvorjima? |
13 | Prestanite mi nositi nitavne prinose, kad mi omrznu. Mlađaka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opačine. |
14 | Mlađake i svetkovine vae iz sve due mrzim - teki su mi, podnijet' ih ne mogu! |
15 | Kad na molitvu ruke irite, je od vas oči odvraćam. Molitve samo mnoite, ja vas ne sluam. Ruke su vam u krvi ogrezle, |
16 | operite se, očistite. Uklonite mi s očiju djela opaka, prestanite zlo činiti! |
17 | Učite se dobrim djelima: pravdi teite, ugnjetenom pritecite u pomoć, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite." |
18 | "Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet će poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat će kao vuna. |
19 | Htjednete l' me posluati, uivat ćete plodove zemaljske. |
20 | U buntovnitvu ako ustrajete, prodrijet će vas mač." Tako usta Jahvina govorahu. |
21 | Kako li posta bludnicom tvrđa vjerna? Bjee puna pravičnosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice. |
22 | Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo. |
23 | Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraćuju, udovička parnica ne stie k njima. |
24 | Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: "Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim dumanima! |
25 | Kada na te ruku pruim, da luinom tvoju trosku očistim, da iz tebe uklonim olovo! |
26 | Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u početku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvrđom vjernosti." |
27 | Sud pravedni otkupit će Sion, a pravda obraćenike njegove. |
28 | Otpadnici i grenici skrit će se zajedno, a oni to Jahvu naputaju poginut će. |
29 | Da, stidjet ćete se zbog hrastova to ih sad oboavate i crvenjet ćete zbog gajeva u kojima sad uivate. |
30 | Jer, bit ćete poput hrasta osuena lića i poput gaja u kojem vode nema. |
31 | Junak će biti kučina, a iskra djelo njegovo, zajedno će izgorjeti, a nikoga da ugasi. |