| Chapter 7 |
1 | Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! to ćete vidjeti na Sulamki koja plee u dva zbora? |
2 | Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kćeri kneevska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika. |
3 | Pupak ti je kao okrugla čaa koja nikad nije bez pića. Trbuh ti je kao stog penice ograđen ljiljanima. |
4 | Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca koutina. |
5 | Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oči su tvoje kao ribnjaci u Hebonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska to gleda prema Damasku. |
6 | Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice. |
7 | Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraa, među milinama! |
8 | Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi. |
9 | Rekoh: popet ću se na palmu da dohvatim vrke njezine, a grudi će tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke. |
10 | Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao to teče na usnama usnulih. |
11 | Ja pripadam dragome svome i on je eljan mene. |
12 | Dođi, dragi moj, ići ćemo u polja, noćivat ćemo u selima. |
13 | Jutrom ćemo ići u vinograde da vidimo pupa li loza, zameće li se grođe, jesu li procvali mogranji. Tamo ću ti dati ljubav svoju. |
14 | Mandragore ire miris, u naim kućama ima svakog voća, novoga i starog, za te sam ga čuvala, o najdrai moj! |