| Chapter 5 |
1 | Doao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saće svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji! |
2 | Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savrena moja, glava mi je puna rose a kosa noćnih kapi." |
3 | "Svukla sam odjeću svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?" |
4 | Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta. |
5 | Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteče niz prste na ručku zavora. |
6 | Otvorih dragome svome, ali on se već bijae udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je otiao. Traila sam ga, ali ga nisam nala, zvala sam, ali nije se odazvao. |
7 | Sretoe me čuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i plat mi uzeli čuvari zidina. |
8 | Zaklinjem vas, kćeri jeruzalemske, ako nađete dragoga moga, to ćete mu reći? Da sam bolna od ljubavi. |
9 | to je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepa među enama, to je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinje? |
10 | Dragi je moj bijel i rumen, ističe se među tisućama. |
11 | Glava je njegova kao zlato, zlato čisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana. |
12 | Oči su njegove kao golubi nad vodom potočnom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani. |
13 | Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeće ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teče. |
14 | Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao čista bjelokost pokrita safirima. |
15 | Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnoju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra. |
16 | Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kćeri jeruzalemske. |