| Chapter 2 |
1 | - Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu. |
2 | - Što je ljiljan među trnjem, to je prijateljica moja među djevojkama. |
3 | - Što je jabuka među šumskim stablima, to je dragi moj među mladićima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome. |
4 | Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi. |
5 | Okrijepite me kolačima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi. |
6 | Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli. |
7 | - Kćeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela! |
8 | Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeće brda, preskakuje brežuljke. |
9 | Dragi je moj kao srna, on je kao jelenče. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke. |
10 | Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i dođi, |
11 | jer evo, zima je već minula, kiša je prošla i nestala. |
12 | Cvijeće se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja dođe i glas se grličin čuje u našem kraju. |
13 | Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i dođi. |
14 | Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti čujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno." |
15 | Pohvatajte lisice, male lisice što oštećuju vinograde, naše vinograde u cvatu. |
16 | Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase među ljiljanima. |
17 | Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru. |