| Chapter 5 |
1 | Ne nagli ustima svojim i ne uri se s riječima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato tedi svoje riječi. |
2 | San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnotva riječi. |
3 | Kad zavjetuje togod Bogu, odmah to izvri, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet. |
4 | Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvriti zavjeta. |
5 | Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anđelom da je bilo nehotice. Zato pruati Bogu priliku da se srdi na riječ tvoju i uniti djelo tvojih ruku? |
6 | Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo riječi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga. |
7 | Ako vidi gdje tlače siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne čudi se tomu, jer nad visokim strai vii, a nad njim najvii. |
8 | Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljitu. |
9 | Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost. |
10 | Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim to ga očima gleda? |
11 | Sladak je dan radii, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatau zaspati. |
12 | I vidjeh teko zlo pod suncem: skupljeno blago to je na propast svojemu vlasniku. |
13 | Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu to mu se rodi ne ostane nita. |
14 | Gol je izaao iz utrobe majke svoje i tako će gol i otići kakav je i doao; nita nema od svega svojeg truda da ponese. |
15 | I to je teko zlo to tako odlazi kako je i doao; pa kakva mu je korist to se u vjetar mučio. |
16 | Sve svoje dane ivi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdbi. |
17 | Ovo, stoga, zaključujem: prava je sreća čovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muči pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuđena. |
18 | Pa ako je čovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uiva i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga. |
19 | Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog ivota, kad mu Bog daje da mu se srce veseli. |