Chapter 13

  Mudar sin sluša naputak očev, a podsmjevač ne sluša ukora. 

 Od ploda usta svojih uživa čovjek sreću, a srce je nevjernika puno nasilja. 

 Tko čuva usta svoja, čuva život svoj, a tko nesmotreno zbori, o glavu mu je. 

 Uzaludna je žudnja lijenčine, a ispunit će se želja marljivih. 

 Pravednik mrzi na lažljivu riječ, a opaki goji mržnju i sramotu. 

 Pravda čuva pobožna, a opake grijeh obara. 

 Netko se gradi bogatim, a ništa nema, netko se gradi siromašnim, a ima veliko bogatstvo. 

 Otkup života bogatstvo je čovjeku; a siromah ne sluša opomene. 

 Svjetlost pravednička blistavo sja, a svjetiljka opakih gasi se. 

 Oholost rađa samo svađu, a mudrost je u onih koji primaju savjet. 

 Naglo stečeno bogatstvo iščezava, a tko sabire pomalo, biva bogat. 

 Predugo očekivanje ubija srce, a ispunjena želja drvo je života. 

 Tko riječ prezire, taj propada, a tko poštiva zapovijedi, plaću dobiva. 

 Pouka mudračeva izvor je životni, ona izbavlja od zamke smrti. 

 Uvid u dobro pribavlja milost, a put bezbožnika hrapav je. 

 Svatko pametan djeluje promišljeno, a bezumnik se hvališe svojom ludošću. 

 Zao glasnik zapada u zlo, a vjeran poslanik donosi spasenje. 

 Siromaštvo i sramota onomu tko odbija pouku, a tko ukor prima, doći će do časti. 

 Slatka je duši ispunjena želja, a bezumnicima je mrsko kloniti se oda zla. 

 Druži se s mudrima, i postat ćeš mudar, a tko se drži bezumnika, postaje opak. 

 Grešnika progoni zlo, a dobro je nagrada pravednima. 

 Valjan čovjek ostavlja baštinu unucima, a bogatstvo se grešnikovo čuva pravedniku. 

 Izobilje je hrane na krčevini siromaškoj, a ima i tko propada s nepravde. 

 Tko štedi šibu, mrzi na sina svog, a tko ga ljubi, na vrijeme ga opominje. 

 Pravednik ima jela do sitosti, a trbuh opakih poznaje oskudicu.