| Chapter 8 |
1 | Ne propovijeda li mudrost i ne die li razboritost svoj glas? |
2 | Navrh brda, uza cestu, na raskrćima stoji, |
3 | kod izlaza iz grada, kraj ulaznih vrata, ona glasno viče: |
4 | "Vama, o ljudi, propovijedam i upravljam svoj glas sinovima ljudskim. |
5 | Shvatite mudrost, vi neiskusni, a vi nerazumni, urazumite srce. |
6 | Sluajte, jer ću zboriti o vanim stvarima, i moje će usne otkriti to je pravo. |
7 | Jer moje nepce zbori istinu i zloća je mojim usnama mrska. |
8 | Sve su riječi mojih usta pravične, u njima nema nita ni krivo ni prijetvorno. |
9 | Sve su one jasne razboritomu i pravedne onomu tko je stekao spoznaju. |
10 | Primajte radije moju pouku no srebro i znanje poudnije od zlata. |
11 | Jer mudrost je vrednija od biserja i nikakve se dragocjenosti ne mogu porediti s njom. |
12 | Ja, mudrost, boravim s razboritoću i posjedujem znanje umna djelovanja. |
13 | Strah Gospodnji mrnja je na zlo. Oholost, samodostatnost, put zloće i usta puna lai - to ja mrzim. |
14 | Moji su savjet i razboritost, ja sam razbor i moja je jakost. |
15 | Po meni kraljevi kraljuju i velikai dijele pravdu. |
16 | Po meni knezuju knezovi i odličnici i svi suci zemaljski. |
17 | Ja ljubim one koji ljube mene i nalaze me koji me trae. |
18 | U mene je bogatstvo i slava, postojano dobro i pravednost. |
19 | Moj je plod bolji od čista i eena zlata i moj je prihod bolji od čistoga srebra. |
20 | Ja kročim putem pravde, sred pravičnih staza, |
21 | da dadem dobra onima koji me ljube i napunim njihove riznice. |
22 | Jahve me stvori kao počelo svoga djela, kao najraniji od svojih čina, u pradoba; |
23 | oblikovana sam jo od vječnosti, odiskona, prije nastanka zemlje. |
24 | Rodih se kad jo nije bilo pradubina, dok nije bilo izvora obilnih voda. |
25 | Rodih se prije nego su utemeljene gore, prije breuljaka. |
26 | Kad jo ne bijae načinio zemlje, ni poljana, ni početka zemaljskom prahu; |
27 | kad je stvarao nebesa, bila sam nazočna, kad je povlačio krug na licu bezdana. |
28 | Kad je u visini utvrđivao oblake i kad je odredio snagu izvoru pradubina; |
29 | kad je postavljao moru njegove granice da mu se vode ne preliju preko obala, kad je polagao temelje zemlji, |
30 | bila sam kraj njega, kao graditeljica, bila u radosti, iz dana u dan, igrajući pred njim sve vrijeme: |
31 | igrala sam po tlu njegove zemlje, i moja su radost djeca čovjekova. |
32 | Tako, djeco, posluajte me, blago onima koji čuvaju moje putove. |
33 | Posluajte pouku - da stečete mudrost i nemojte je odbaciti. |
34 | Blago čovjeku koji me slua i bdi na mojim vratima svaki dan i koji čuva dovratnike moje. |
35 | Jer tko nalazi mene, nalazi ivot i stječe milost od Jahve. |
36 | A ako se ogrijei o mene, udi svojoj dui: svi koji mene mrze ljube smrt." |