| Chapter 137 |
1 | Na obali rijeka babilonskih sjeđasmo i plakasmo spominjući se Siona; |
2 | o vrbe naokolo harfe svoje bijasmo povjeali. |
3 | I tada nai tamničari zaiskae od nas da pjevamo, porobljivači nai zaiskae da se veselimo: "Pjevajte nam pjesmu sionsku!" |
4 | Kako da pjesmu Jahvinu pjevamo u zemlji tuđinskoj! |
5 | Nek' se osui desnica moja, Jeruzaleme, ako tebe zaboravim! |
6 | Nek' mi se jezik za nepce prilijepi ako spomen tvoj smetnem ja ikada, ako ne stavim Jeruzalem vrh svake radosti svoje! |
7 | Ne zaboravi, Jahve, sinovima Edoma kako su u dan kobni Jeruzalemov vikali oni: "Ruite! Sruite ga do temelja!" |
8 | Kćeri babilonska, pustoiteljice, blaen koji ti vrati milo za drago za sva zla to si nam ih nanijela! |
9 | Blaen koji zgrabi i smrska o stijenu tvoju dojenčad! |