| Chapter 57 |
1 | Zborovođi. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam. Kad je ispred aula pobjegao u pećinu. |
2 | Smiluj mi se, Boe, o smiluj se meni jer mi se dua utječe tebi! U sjenu tvojih krila zaklanjam se dok pogibao ne mine. |
3 | Vapijem Bogu vinjemu, Bogu koji mi čini dobro. |
4 | Nek' poalje s nebesa i spasi me, nek' postidi one to me progone: neka Bog poalje dobrotu svoju i vjernost! |
5 | Leim usred lavova koji prodiru ljudske sinove. Zubi su im koplja i strijele, a jezik im mač je naotren. |
6 | Uzvisi se, Boe, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! |
7 | Mreu namjestie stopama mojim, stisnue duu moju; iskopae preda mnom jamu: sami nek' u nju padnu! |
8 | Postojano je srce moje, Boe, postojano je srce moje; pjevat ću i svirati. |
9 | Probudi se, duo moja! Probudi se, harfo i citaro! Probudit ću zoru jutarnju. |
10 | Hvalit ću te, Gospode, među narodima, među pucima pjevat ću tebi: |
11 | jer do neba je dobrota tvoja, do oblaka vjernost tvoja. |
12 | Uzvisi se, Boe, nad nebesa, slava tvoja nek' je nad svom zemljom! |