| Chapter 39 |
1 | Zborovođi. Jedutunu. Psalam. Davidov. |
2 | Odlučio sam: "Čuvat ću put svoj da ne zgriješim jezikom; usta ću svoja zauzdati dokle god preda mnom bude bezbožnik." |
3 | Zamukoh, zanijemjeh, glasa ne puštah, ali uzalud - bol mi postade gorča. |
4 | U meni srce je gorjelo, na samu pomisao buknuo bi oganj; tad progovorih svojim jezikom: |
5 | "Objavi mi, Jahve, moj svršetak i kolika je mjera mojih dana, da znam kako sam ništavan. |
6 | Evo, pedljem si mi dane izmjerio, život moj je kao ništa pred tobom: tek dašak je svaki čovjek. |
7 | Poput sjene čovjek prolazi tek dašak je sve bogatstvo njegovo: zgrće, a ne zna tko će ga pokupiti." |
8 | A sada, čemu da se nadam, Gospode? Sva je nada moja u tebi! |
9 | Izbavi me svih mojih bezakonja, ne daj da ruglo budem luđaku! |
10 | Šutim i usta ne otvaram, jer tako si ti učinio. |
11 | Bič svoj otkloni od mene, jer izdišem pod težinom ruke tvoje. |
12 | Ti kaznama popravljaš čovjeka i sve mu najdraže kao moljac rastačeš: tek dašak je svaki čovjek. |
13 | Čuj, o Jahve, molitvu moju, vapaje mi poslušaj, na suze se moje ne ogluši! Jer u tebe ja sam došljak, pridošlica kao svi oci moji. |
14 | Odvrati pogled od mene, da odahnem prije nego odem i više ne budem! |