| Chapter 27 |
1 | Davidov. Jahve mi je svjetlost i spasenje: koga da se bojim? Jahve je tit ivota moga: pred kime da strepim? |
2 | Kad navale na me zlotvori da mi tijelo deru, protivnici moji i dumani, oni posrću i padaju. |
3 | Nek' se vojska protiv mene utabori, srce se moje ne boji; nek' i rat plane protiv mene, i tada pun sam pouzdanja. |
4 | Za jedno molim Jahvu, samo to ja traim: da ivim u Domu Jahvinu sve dane ivota svoga, da uivam milinu Jahvinu i Dom njegov gledam. |
5 | U sjenici svojoj on me zaklanja u dan kobni; skriva me u skrovitu atora svoga, na hridinu on me uzdie. |
6 | I sada izdiem glavu iznad dumana oko sebe. U njegovu ću atoru prinositi rtve radosne, Jahvi ću pjevat' i klicati. |
7 | Sluaj, o Jahve, glas moga vapaja, milostiv mi budi, uslii me! |
8 | Moje mi srce govori: "Trai lice njegovo!" Da, lice tvoje, o Jahve, ja traim. |
9 | Ne skrivaj lica svoga od mene. Ne odbij u gnjevu slugu svoga! Ti, Pomoći moja, nemoj me odbaciti! I ne ostavi me, Boe, Spasitelju moj! |
10 | Ako me otac i mati ostave, Jahve će me primiti. |
11 | Nauči me, Jahve, putu svojemu, ravnom me stazom povedi poradi protivnika mojih. |
12 | Bijesu dumana mojih ne predaj me, jer ustadoe na mene svjedoci lani koji daću nasiljem. |
13 | Vjerujem da ću uivati dobra Jahvina u zemlji ivih. |
14 | U Jahvu se uzdaj, ojunači se, čvrsto nek' bude srce tvoje: u Jahvu se uzdaj! |