| Chapter 18 |
1 | Učitelju zbora. Od Jahvina sluge Davida koji Jahvi ispjeva ovu pjesmu u onaj dan kad ga Jahve oslobodi iz ruku neprijatelja |
2 | Ljubim te, Jahve, kreposti moja! |
3 | Jahve, hridino moja, utvrdo moja spase moj; Boe moj, pećino moja kojoj se utječem, tite moj, snago spasenja moga, tvrđavo moja! |
4 | Zazvat ću Jahvu, hvale predostojna, i od dumana bit ću izbavljen. |
5 | Valovi smrti okruie mene, prestravie me bujice pogubne. |
6 | Uad Podzemlja sputie me, smrtonosne zamke padoe na me: |
7 | u nevolji zazvah Jahvu i Bogu svome zavapih. Iz svog Hrama zov mi začu, i vapaj moj mu do uiju doprije. |
8 | I zemlja se potrese i uzdrhta, uzdrmae se temelji gora, pokrenue se, jer On gnjevom planu. |
9 | Iz nosnica mu dim se die, iz usta mu oganj liznu, ugljevlje ivo od njega plamsa. |
10 | On nagnu nebesa i siđe, pod nogama oblaci mu mračni. |
11 | Na keruba stade i poletje; na krilima vjetra zaplovi. |
12 | Ogrnu se mrakom kao koprenom, prekri se tamnim vodama i oblacima tmastim, |
13 | od blijeska pred licem njegovim uga se ugljevlje plameno. |
14 | Jahve s neba zagrmje, Svevinjega glas se ori. |
15 | Odape strijele i dumane rasu, izbaci munje i na zemlju ih obori. |
16 | Morska se dna pokazae, i temelji svijeta postae goli od strane prijetnje Jahvine, od olujna daha gnjeva njegova. |
17 | On prui s neba ruku i mene prihvati, iz silnih voda on me izbavi. |
18 | Od protivnika moćnog mene oslobodi, od dumana mojih jačih od mene. |
19 | Navalie na me u dan zlosretni, ali me Jahve zatiti, |
20 | na polje prostrano izvede me, spasi me jer sam mu mio. |
21 | Po pravednosti mojoj Jahve mi uzvrati, po čistoći ruku mojih on me nagradi, |
22 | jer čuvah putove Jahvine, od Boga se svoga ne udaljih. |
23 | Odredbe njegove sve su mi pred očima, zapovijedi njegove nisam odbacio, |
24 | do sri odan njemu sam bio, čuvam se grijeha svakoga. |
25 | Jahve mi po pravdi mojoj vrati, čistoću ruku mojih vidje. |
26 | S prijateljem ti si prijatelj, potenu potenjem uzvraća. |
27 | S čovjekom čistim ti si čist, a lukavca izigrava, |
28 | jer narodu ponienu spasenje donosi, a poniava oči ohole. |
29 | Jahve, ti moju svjetiljku uie, Boe, tminu moju obasjava: |
30 | s tobom udaram na čete dumanske, s Bogom svojim preskačem zidine. |
31 | Savreni su puti Gospodnji, i riječ je Boja ognjem kuana. On, samo on, tit je svima koji se k njemu utječu. |
32 | Jer tko je Bog osim Jahve? Tko li je hridina osim Boga naega? |
33 | Taj Bog me snagom opasuje, stere mi put besprijekoran, |
34 | noge mi dade brze k'o u koute i postavi me na visine čvrste, |
35 | ruke mi za borbu uvjeba i miice da luk mjedeni napinju. |
36 | Daje mi tit svoj koji spasava, tvoja me desnica dri, tvoja me briljivost uzvisi. |
37 | Pouzdanje daje mom koraku, i noge mi vie ne posrću. |
38 | Pognah svoje dumane i dostigoh, i ne vratih se dok ih ne unitih. |
39 | Obaram ih, ne mogu se dići, padaju, pod nogama mi lee. |
40 | Ti me opasa snagom za borbu, a protivnike moje meni podloi. |
41 | Ti dumane moje u bijeg natjera, i rasprih one koji su me mrzili. |
42 | Vapiju u pomoć - nikog da pomogne; vapiju Jahvi - ne odaziva se. |
43 | Smrvih ih kao prah na vjetru, zgazih ih k'o blato na putu. |
44 | Ti me izbavi od bune u mom narodu, postavi me glavarom pogana, puk koji ne poznavah slui mi. |
45 | Svaki moj apat pokorno on slua, sinovi tuđinci meni laskaju; |
46 | sinovi tuđinski gube srčanost, izlaze drćuć' iz svojih utvrda. |
47 | ivio Jahve! Blagoslovljena hridina moja! Neka se uzvisi Bog, spasenje moje! |
48 | Bog koji mi daje osvetu i narode meni pokorava. |
49 | Od dumana me mojih izbavlja i nad protivnike me moje izdie, ti mene od čovjeka silnika spasava. |
50 | Zato te slavim, Jahve, među pucima i psalam pjevam tvome Imenu: |
51 | umnoio si pobjede kralju svojemu, pomazaniku svome milost si iskazao, Davidu i potomstvu njegovu navijeke. |