| Chapter 17 |
1 | Molitva. Davidova. Počuj, Jahve pravedni, i vapaj mi posluaj, uslii molitvu iz usta iskrenih! |
2 | Od tebe nek' mi dođe presuda, tvoje oči vide to je pravo. |
3 | Istrai mi srce, pohodi noću, ognjem me iskuaj, al' u meni neće nać' bezakonja. Ne zgrijeie usta moja |
4 | kao to grijee ljudi: po riječima usta tvojih čuvah putove Zakona. |
5 | Korak mi čvrsto prionu za tvoje staze, ne zasta mi noga na putima tvojim. |
6 | Zazivam te, Boe, ti će me usliit': prikloni mi uho i čuj riječi moje. |
7 | Proslavi na meni dobrotu svoju, ti koji od dumana izbavlja one to se utječu desnici tvojoj. |
8 | Čuvaj me k'o zjenicu oka, sakrij me u sjenu krila svojih |
9 | od zlotvora to na me nasrću. Dumani me bijesni opkoljuju, |
10 | bećutno srce zatvaraju i ustima zbore naduto, |
11 | Koraci njini sad me okruuju, smjeraju da me na zemlju obore; |
12 | slični lavu dok se, zinuv, na plijen obara i laviću to vreba u potaji. |
13 | Ustani, Jahve, presretni ga i obori, od grenika mi ivot mačem spasi, |
14 | a rukom od ljudi, Gospodine: od ljudi kojih je dio ovaj ivot, kojima eludac puni dobrima; kojih su sinovi siti, a djeci daju to im pretekne. |
15 | A ja ću u pravdi gledati lice tvoje, i jednom kad se probudim, sit ću ga se nagledati. |