| Chapter 34 |
1 | Elihu nastavi svoju besjedu i reče: |
2 | "I vi, mudraci, čujte to ću reći, vi, ljudi umni, posluajte mene, |
3 | jer ui nam prosuđuju besjede isto kao to nepce hranu kua. |
4 | Zajedno ispitajmo to je pravo i razmislimo skupa to je dobro. |
5 | Job je utvrdio: 'Ja sam pravedan, ali Bog meni pravdu uskraćuje. |
6 | U pravu sam, a lacem prave mene, nasmrt prostrijeljen, a bez krivnje svoje!' |
7 | Zar gdje čovjeka ima poput Joba koji porugu pije kao vodu, |
8 | sa zlikovcima koji skupa hodi i s opakima isti dijeli put? |
9 | On tvrdi: 'Kakva korist je čovjeku od tog to Bogu ugoditi eli?' |
10 | Stoga me čujte, vi ljudi pametni! Od Boga zlo je veoma daleko i nepravednost od Svemogućega, |
11 | te on čovjeku plaća po djelima, daje svakom po njegovu vladanju. |
12 | Odista, Bog zla nikada ne čini, niti Svesilni kad izvrće pravo. |
13 | TÓa tko je njemu povjerio zemlju i vasioni svijet tko je stvorio? |
14 | Kad bi on dah svoj u se povukao, kad bi čitav svoj duh k sebi vratio, |
15 | sva bića bi odjednom izdahnula i u prah bi se pretvorio čovjek. |
16 | Ako razuma ima, sluaj ovo, prikloni uho glasu riječi mojih. |
17 | Moe li vladat' koji mrzi pravo? Najpravednijeg hoće li osudit'? - |
18 | Onog koji kae kralju: 'Nitkove!' a odličniku govori: 'Zlikovče!' |
19 | Koji nije spram knezovima pristran i jednak mu je ubog i mogućnik, jer oni su djelo ruku njegovih? |
20 | Zaglave za tren, usred gluhe noći: komeaju se narodi, prolaze; ni od čije ruke moćni padaju. |
21 | Jer, on nadzire pute čovjekove, pazi nad svakim njegovim korakom. |
22 | Nema toga mraka niti crne tmine gdje bi se mogli zlikovci sakriti. |
23 | Bog nikome unaprijed ne kae kada će na sud pred njega stupiti. |
24 | Bez sasluanja on satire jake i stavlja druge na njihovo mjesto. |
25 | TÓa odveć dobro poznaje im djela! Sred noći on ih obara i gazi. |
26 | Ćukom ih bije zbog zloće njihove na mjestu gdje ih svi vidjeti mogu. |
27 | Jer prestadoe za njime hoditi, zanemarie putove njegove |
28 | goneć uboge da vape do njega i potlačene da k njemu leleču. |
29 | Al' miruje li, tko da njega gane? Zastre li lice, tko ga vidjet' moe? |
30 | Nad pucima bdi k'o i nad čovjekom da ne zavlada tko narod zavodi. |
31 | Kada bezbonik Bogu svome kae: 'Zavedoe me, vie grijeit neću. |
32 | Ne uviđam li, ti me sad pouči, i ako sam kad nepravdu činio, ubuduće ja činiti je neću!' |
33 | Misli da Bog mora njega kazniti, dok ti zamisli njegove prezire? Al' kada ti odlučuje, a ne ja, mudrost nam svoju istresi dÓe sada! |
34 | Svi ljudi umni sa mnom će se sloit' i svatko razuman koji čuje mene: |
35 | Nepromiljeno Job je govorio, u riječima mu neima mudrosti. |
36 | Stoga, nek' se Job dokraja iskua, jer odgovara poput zlikovaca; |
37 | a svom grijehu jo pobunu domeće, među nama on pljeće dlanovima i hule svoje na Boga gomila." |