| Chapter 15 |
1 | Elifaz Temanac progovori tad i reče: |
2 | "Zar šupljom naukom odgovara mudrac i vjetrom istočnim trbuh napuhuje? |
3 | Zar on sebe brani riječima ispraznim, besjedama koje ničem ne koriste? |
4 | Još više ti činiš: ništiš strah od Boga, pred njegovim licem pribranost ukidaš. |
5 | Tvoje riječi krivicu tvoju odaju, poslužio si se jezikom lukavih, |
6 | vlastita te usta osuđuju, ne ja, protiv tebe same ti usne svjedoče. |
7 | Zar si prvi čovjek koji se rodio? Zar si na svijet prije bregova došao? |
8 | Zar si tajne Božje ti prisluškivao i mudrost čitavu za se prisvojio? |
9 | Što ti znadeš, a da i mi ne znamo, što ti razumiješ, a da to ne shvaćamo? |
10 | Ima među nama i sijedih i starih kojima je više ljeta no tvom ocu. |
11 | Zar su ti utjehe Božje premalene i blage riječi upućene tebi? |
12 | Što te srce tvoje tako slijepo goni i što tako divlje prevrćeš očima |
13 | kad proti Bogu jarost svoju okrećeš, a iz usta takve riječi ti izlaze! |
14 | Što je čovjek da bi čist mogao biti? Zar je itko rođen od žene pravedan? |
15 | Gle, ni u svece se On ne pouzdava, oku njegovu ni nebesa čista nisu, |
16 | a kamoli to biće gadno i buntovno, čovjek što k'o vodu pije opačinu! |
17 | Mene sad poslušaj, poučit' te hoću, što god sam vidjeh, ispričat' ti želim, |
18 | i ono što naučavahu mudraci ne tajeć' što su primili od pređa |
19 | kojima je zemlja ova bila dana kamo tuđin nije nikada stupio. |
20 | Zlikovac se muči cijelog svoga vijeka, nasilniku već su ljeta odbrojena. |
21 | Krik strave svagda mu u ušima ječi, dok miruje, na njeg baca se razbojnik. |
22 | Ne nada se da će izbjeći tminama i znade dobro da je maču namijenjen, |
23 | strvinaru da je kao plijen obećan. On znade da mu se dan propasti bliži. |
24 | Nemir i tjeskoba na njeg navaljuju, k'o kralj spreman na boj na nj se obaraju. |
25 | On je protiv Boga podizao ruku, usuđivao se prkosit' Svesilnom |
26 | Ohola je čela na njega srljao, iza štita debela dobro zaklonjen. |
27 | Lice mu bijaše obloženo salom a bokovi pretilinom otežali. |
28 | Razrušene je zaposjeo gradove i kućišta nastanio napuštena. Srušit će se ono što za sebe sazda; |
29 | cvasti mu neće, već rasuti se blago, sjena mu se neće po zemlji širiti. |
30 | On se tami više izmaknuti neće, opržit će oganj njegove mladice, u dahu plamenih usta nestat će ga. |
31 | U taštinu svoju neka se ne uzda, jer će mu ispraznost biti svom nagradom. |
32 | Prije vremena će svenut' mu mladice, grane mu se nikad neće zazelenjet'. |
33 | Kao loza, grozd će stresat' svoj nezreo, poput masline pobacit će cvatove. |
34 | Da, bezbožničko je jalovo koljeno, i vatra proždire šator podmitljivca. |
35 | Koji zlom zanesu, rađaju nesreću i prijevaru nose u utrobi svojoj." |