| Chapter 12 |
1 | Job progovori i reče: |
2 | "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama će izumrijeti mudrost. |
3 | Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u čemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao? |
4 | Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporočan! |
5 | Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posrće! |
6 | Dotle su na miru šatori pljačkaša, izazivači Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže! |
7 | Ali pitaj zvijeri, i poučit će te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit će ti. |
8 | Gušteri zemlje to će ti protumačit', ribe u moru ispripovjedit će ti. |
9 | Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka učinila?! |
10 | U ruci mu leži život svakog bića i dah životvorni svakog ljudskog tijela. |
11 | Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela? |
12 | Sjedine mudrost donose čovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi. |
13 | Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost. |
14 | Što razgradi, sagradit neće nitko, kog zatvori, nitko ne oslobađa. |
15 | Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne. |
16 | Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica. |
17 | On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem. |
18 | On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove. |
19 | On bosonoge tjera svećenike i mogućnike sa vlasti obara. |
20 | On diže riječ iz usta rječitima i starcima pravo rasuđivanje. |
21 | On sasiplje prezir po plemićima i junacima bedra raspasuje. |
22 | On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi. |
23 | On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni. |
24 | On zaluđuje vladare naroda te po bespuću lutaju pustinjskom |
25 | i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajući poput pijanaca. |