| Chapter 11 |
1 | Sofar iz Naama progovori tad i reče: |
2 | "Zar na riječi mnoge da se ne odvrati? Zar će se brbljavac jo i opravdati? |
3 | Zar će tvoje trice uutkati ljude, zar će ruganje ostat' neizrugano? |
4 | Rekao si: 'Nauk moj je neporočan, u očima tvojim čist sam i bez ljage.' |
5 | Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori |
6 | kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne moe doumit', znao bi da ti za grijehe račun ite. |
7 | Moe li dubine Boje proniknuti, dokučiti savrenstvo Svesilnoga? |
8 | Od neba je vie: to jo da učini? Od eola dublje: to jo da mudruje? |
9 | Due je od zemlje - ire je od mora! |
10 | Ako se povuče, ako te pograbi, ako na sud preda, tko će mu braniti? |
11 | Jer on u čovjeku prozire prijevaru, vidi opačinu ako i ne gleda. |
12 | Čovjek se bezuman obraća k pameti i divlji magarac uzdi se pokori. |
13 | Ako li srce svoje ti uspravi i ruke svoje prui prema njemu, |
14 | ako li zloću iz ruku odbaci i u atoru svom ne da zlu stana, |
15 | čisto će čelo moći tad podići, čvrst će biti i bojati se neće. |
16 | Svojih se kunja neće sjećat' vie kao ni vode koja je protekla. |
17 | Jasnije će tvoj ivot sjat' no podne, tmina će se obratit' u svanuće. |
18 | U uzdanju svom ivjet će sigurno i zatićen počivat će u miru. |
19 | Kad legne, nitko te buniti neće; mnogi će tvoju traiti naklonost. |
20 | A zlikovcima ugasnut će oči, neće im vie biti utočita: izdahnut', bit će jedina im nada." |