| Chapter 7 |
1 | Nije l' vojska ivot čovjekov na zemlji? Ne provodi l' dane poput najamnika? |
2 | Kao to trudan rob za hladom udi, poput nadničara tono plaću čeka, |
3 | mjeseci jada tako me zapadoe i noći su mučne meni dosuđene. |
4 | Lijeuć' mislim svagda: 'Kada ću ustati?' A diuć se: 'Kada večer dočekati!' I tako se kinjim sve dok se ne smrkne. |
5 | PÓut moju crvi i blato odjenue, koa na meni puca i račinja se. |
6 | Dani moji bre od čunka prođoe, promakoe hitro bez ikakve nade. |
7 | Spomeni se: ivot moj je samo lahor i oči mi neće vie vidjet' sreće! |
8 | Prijateljsko oko neće me gledati; pogled svoj u mene upro si te sahnem. |
9 | Kao to se oblak gubi i raspline, tko u eol siđe, vie ne izlazi. |
10 | Domu svome natrag ne vraća se nikad, njegovo ga mjesto vie ne poznaje. |
11 | Ustima ja svojim stoga branit' neću, u tjeskobi duha govorit ću sada, u gorčini due ja ću zajecati. |
12 | Zar sam more ili neman morska, pa si strau nada mnom stavio? |
13 | Kaem li: 'Na logu ću se smirit', leaj će mi olakati muke', |
14 | snovima me prestravljuje tada, prepada me viđenjima mučnim. |
15 | Kamo sreće da mi se zadavit'! Smrt mi je od patnja mojih draa. |
16 | Ja ginem i vječno ivjet neću; pusti me, tek dah su dani moji! |
17 | to je čovjek da ga toliko ti cijeni, da je srcu tvojem tako prirastao |
18 | i svakoga jutra da njega pohodi i svakoga trena da ga iskuava? |
19 | Kada će svoj pogled skinuti sa mene i dati mi barem pljuvačku progutat'? |
20 | Ako sam zgrijeio, to učinih tebi, o ti koji pomno nadzire čovjeka? Zato si k'o metu mene ti uzeo, zbog čega sam tebi na teret postao? |
21 | Zar prijestupa moga ne moe podnijeti i ne moe prijeći preko krivnje moje? Jer, malo će proći i u prah ću leći, ti će me traiti, al' me biti neće." |